Aksentije Maksimovic

Aksentije Maksimović (1844—1873)
Maksimović, Aksentije, kompozitor, dirigent, stručni pisac (Dolovo kod Pančeva, 13. II 1844 — Prag, 1. II 1873)

Osnovnu školu i realnu gimnaziju pohađao je u Pančevu, a višu u Sremskim Karlovcima. Stasavao je uz učitelja Pavla Višnjičkog. Među vršnjacima se isticao u pojanju. Već u đačkim danima počeo je da se bavi komponovanjem i dirigovao školskim horom. Prvi zapaženiji nastup sa ovim ansamblom imao je na proslavi hiljadu godina od početka misionarskog rada Ćirila i Metodija, održanoj 1863. u Karlovačkoj gimnaziji. Za tu priliku je pripremio nekoliko horskih kompozicija, među kojima je bila i patriotska pesma za muški hor sa početnim stihom Gde je srpska Vojvodina, tekst Stevana Vladislava Kaćanskog. Zbog revolucionarnog karaktera ove kompozicije isključen je iz sedmog razreda gimnazije. Poznat je i kao pozorišni kompozitor. Radio je u Srpskom narodnom pozorištu u Novom Sadu kao kapelnik i učitelj pevanja od marta 1865. do oktobra 1871. Komponovao je muziku za sedamnaest pozorišnih komada, a mnoge njegove kompozicije izvođene su i na koncertima solo pevača. Komponovao je crkvenu muziku i sa gimnazijskim horom učestvovao na liturgijama u Sabornoj crkvi u Novom Sadu.

Značajna je njegova pedagoška aktivnost. Pisao je udžbenike za učenje muzike, među kojima udžbenik za horovođe, prvi na srpskom jeziku. Kao izabrani pitomac Pančevačke opštine započeo je studije na Orguljskoj školi u Pragu (1871), gde je potom i živeo sa suprugom Sofijom, rođ. Popović, i ćerkom Milkom (udata Marković) koje su obe bile glumice.

Preminuo je iznenada. Češko umetničko društvo "Umjerecka beseda" mu je organizovalo sahranu na Volšanskom groblju.

DELA: udžbenici: Izučavanje violine pomoću narodnih pesama za postepeno učenje notnog pevanja, Novi Sad 1870; Pravila u učenju notnog pojanja i sviranja na violini, knj. 1, Pančevo 1871; Mala bukvarska čitanka za narod, po prirodnim pedagoškim zakonima, I deo, Vokalisanje, Pančevo 1872; štampane muzikalije: Gde je srpska Vojvodina, Sremski Karlovci b. g.; Pesme iz "Maksima Crnojevića", Novi Sad, Sremski Karlovci b. g.; Još jednu noć samo, Beograd b. g.; muzika za pozorišne komade: Laza Kostić, Maksim Crnojević; Matija Ban, Dobrila i Milenko, Smrt kneza Dobrosava, Srpske Cveti; Jovan Subotić, Miloš Obilić, San i java, Krunisanje Stefana Nemanje; Ilija Okrugić, Saćurica i šubara, Unjkava komedija; Antonije Hadžić, Ljubav nije šala; Josip Frajdenrajh, Graničari; Karl Nerej, On i ona; Ežen Skrib, Prvi sastanak; Roderih Benediks, Prkos; Jožef Sigeti, Stari bako i njegov sin husar; crkvena muzika: Liturgija, Pesme za jutrenje, Svjati Bože, Aliluja, Plaču i ridaju, So svjatimi.

LITERATURA: Beseda, 1869, br. 8, 126; Zastava, 1906, br. 194; Mihovil Tomandl, Spomenica Pančevačkog srpskog crkvenog pevačkog društva 1838—1938, Pančevo 1938, 179—180, 317; Vladimir Đorđević, Prilozi biografskom rečniku srpskih muzičara, Beograd 1950, 31; Novosadska gimnazija 1810—1960, Spomenica Gimnazije "Jovan Jovanović Zmaj", Novi Sad 1960, 99; Stana Đurić Klajn, Istorijski razvoj muzičke kulture u Srbiji, Beograd 1971; Vladimir Đorđević, Ogledi srpske muzičke bibliografije do 1914, Beograd 1969, 108, 155; Roksanda Pejović, Srpska muzika 19. veka, Beograd 2001.

N. Salaj
Odabrane biografije (tom V) | Matica Srpska