Isidor Bajic

Isidor Bajić, kompozitor i muzički pisac (Kula, Bačka 10.8.1878 — Novi Sad, 15.9.1915). Studirao kompoziciju kod Kesslera na Muzičkoj akademiji u Budimpešti. Pošto je postavljen za nastavnika gimnazije u Novom Sadu (1901) obrazovao je gimnazijski hor i orkestar sa kojima je priređivao koncerte (naročito Svetosavske besede) koji su premašili i nivo i okvir amaterskih priredbi. Godine 1903 pokrenuo je u Novom Sadu Srpski muzički list i Srpsku muzičku biblioteku u kojoj je pretežno objavljivao kompozicije savremenih autora; 1909 osnovao je muzičku školu; jedan od pokretača Saveza srpskih pevačkih društava.

U obimnom Bajićevom stvaralaštvu izdvajaju se opera Knez Ivo od Semberije (1911) baziranoj na sintezi romanticčrskih i verističkih operskih principa, Album kompozicija koji sadržava niz klavirskih minijatura pisanih po ugledu na Čajkovskog, Schumanna, Lista, Srpska rapsodija za klavir komponovana u duhu brilijantnog virtuoziteta i Pesme ljubavi za glas i klavir, romantičarski sentimentalnog karaktera. U velikom broju Bajićevih kompozicija, naročito onih koje je pisao za komade s pevanjem, tako je prisno pogođen narodski duh da su često smatrane za narodne (Jesen stiže dunjo moja; Srpkinja; Ej ko ti kupi; Zračak viri i dr.). Veliki je broj njegovih horova koji su pisani ili na folklornoj osnovi (Iz srpske gradine; Srpski zvuci i dr.) ili su originalni (Guslareva smrt; Mornarska pesma). Mnoge svoje kompozicije Bajić je prerađivao za razne instrumentalne ili vokalne sastave, tako da se poneke pod istim naslovom pojavljuju u više verzija.

Osnovna odlika Bajićevih kompozicija jeste veoma bogata melodijska invencija; izvesni nedostaci u kompozicijonoj tehnici nisu smetali da Bajić postane i ostane do danas najomiljeniji kompozitor Vojvodine, osobito po svojim kompozicijama za tamburaške sastave, koje je takođe pisao. Bajić se bavio i melografskim radom, tražeći pesme iz Vojvodine i okoline Vranja. Objavio je mnoge članke u raznim časopisima.

riznicasrpska.net