Aleksandar Serdar

Aleksandar Serdar rođen je u Beogradu. Posle završenih studija u Novom Sadu nastavlja dalje školovanje u Sjedinjenim američkim državama i u Italiji. Na njegovu pijanističku formaciju tokom godina pre svega su uticali Sergio Perticaroli i Leon Fleisher.
Sledeći logičan put jednog mladog pijaniste, Aleksandar Serdar je učestvovao na brojnim internacionalnim takmičenjima i na nekima od njih dobio visoke nagrade. Najznačajnija od njih su svakako Arthur Rubinstein u Tel Aviv-u, Monza-Rina Salla Galo, Vercelli, Carlo Zechhi, koji su doveli do početka razvoja njegove internacionalne karijere.
Aleksandar Serdar je svirao resitale, nastupao sa orkestrima i u okviru kamernih ansambala u skoro svim zemljama Evrope, u severnoj Americi, u Brazilu i Peruu, Maroku, Libanu, Izraelu, Tajlandu i Japanu. Svirao je sa filharmonijskim orkestrima Beograda, Bremena, Sofije, Zagreba, Torina, Minhena, Tuluza, Lila, San Hozea, Slovenije, Drezdena. Nastupao je sa dirigentima kao što su Jean-Claude Casadesus, Jorg Peter Weigle, Emil Tabakov, Mendi Rodan, Marcello Viotti, Michael Plason.
U poslednjih nekoliko godina brojni uspesi na koncertima u Evropi privukli su pažnju kritičara i organizatora koncertnih sezona i festivala. Sa podjednakim entuzijazmom je svirao u koncertnim dvoranama kao što su Theatre Chatelet, Auditorium du Louvre, Tonhalle in Zurich, Alice Tully hall in New Yorks Lincoln Center, i na festivalima kao što su “La Roque d’Antheron, Folles Journeaus in Nantes, Sully sur Loire, St. Riquier, Schleasu Holstein in Hamburg, Montpellier Festival of Radio France.
Aleksandar Serdar je snimio svoj prvi kompakt disk za diskografsku kuću EMI koji je dobio izvanredne kritike muzičkih časopisa. Nedavno je izašao dupli disk Aleksandra Serdara sniman u Luksemburgu u organizaciji Luksemburške banke i Društva Burleska.
Svoj prvi kompakt disk za PGP - RTS, diskografsku kuću u Srbiji, Aleksandar Serdar izdao je sa baroknim repertoarom.
Izvodi iz kritika:
“Aleksandar Serdar je svakako svestan pijanista sa imaginacijom i ličnošću.”
Gramophone, Februar 1999.
“Niko ne može da ignoriše ovakvog izvođača … koji je sposoban da poseduje tako retku kombinaciju autoriteta, aristokratije i duha.”
Diapason, Decembar 1998.

akordeonartplus.mak.ues.rs.ba