Becej



Stara vojvođanska varoš Bečej nalazi se na krajnjem istoku Bačke, na desnoj obali reke Tise, 47 kilometara severno od Novog Sada a 130 kilometara od Beograda. Od Subotice na severu udaljen je 80 kilometara. Bečej je jedan od najvećih gradova u Potisju; društveni, kulturni i privredni centar ovog dela Vojvodine. Prema popisu stanovništva iz 2011. godine u opštini Bečej živi 37.209 stanovnika, dok u samom Bečeju živi 23.817 stanovnika. Bečej je kao i većina drugih opština Vojvodine multietnička sredina. Većinsko stanovništvo čine Mađari i Srbi; u ukupnom broju stanovnika opštine Mađari učestvuju sa 49 odsto, a Srbi sa 41 odsto, dok pripadnici ostalih nacija ne učestvuju sa više od dva odsto u ukupnom broju stanovnika.


Sa svojih 486 kvadratnih kilometara površine, opština Bečej spada u grupu opština srednje veličine u Vojvodini. Obuhvata grad Bečej i još četiri naselja: Bačko Petrovo Selo, Bačko Gradište, Radičević i Mileševo. Pored Bečeja, veća opštinska naselja su Bačko Gradište sa oko pet hiljada stanovnika i Bačko Petrovo Selo sa oko šest hiljada žitelja. Opština administrativno pripada Južnobačkom upravnom okrugu. Na zapadu se graniči sa opštinama Srbobran i Mali Iđoš, na severu sa opštinama Bačka Topola i Ada, na istoku preko reke Tise sa opštinom Novi Bečej, a na jugu sa opštinom Žabalj.


Bečej je dobro saobraćajno povezan sa svojom okolinom i drugim mestima Vojvodine. Glavna saobraćajna veze je poprečni vojvođanski magistralni putem M 3, koji Bečej na zapadu preko Srbobrana povezuje sa međunarodnim auto putem Beograd-Budimpešta i sa Vrbasom, a na istoku preko Novog Bečeja sa Kikindom. Železunički saobraćaj se odvijao prugom Bečej-Vrbas koja danas nije u funkciji. Bečej poseduje i mogućnosti vodenog sabraćaja rekom Tisom i kanalom Bečej-Bogojevo kao delom hidrosistema "Dunav-Tisa-Dunav", ali nepostojanje rečne luke na obali Tise čini ovaj saobraćaj za sada nedostupnim. Područje Bečeja ima umereno-kontinentalnu klima sa obeležjima nizijske klime. Prosečna godišnja temperatura iznosi 10,9o C. Zime su umereno hladne, a leta suva i topla. Najtopliji mesec je jul, a najhladniji januar. Reljef bečejskog kraja je izrazito ravničarskog karaktera, sa dve posebne reljefne celine; niskom aluvijalnom ravni Tise i lesnom terasom kao višom celinom. Nadmorska visina područja kreće se od 80 do 90 metara, dok sam Bečej leži na nadmorskoj visini od 84 metra.


Zemljište bečejskog atara je izuzetno plodno. Čine ga najplodniji zemljišni tipovi - černozemi i livadske crnice, pa su uslovi za poljoprivredu veoma povoljni Područje Bečeja je izuzetno bogato vodom. Površinske vode ovog područja čini:reka Tisa koja dužinom od 23 kilometra čini istočnu granicu opštine, dve mrtvaje Tise - Mrtva Tisa kod Čuruga (StaraTisa kod Bisernog ostrva) i Mrtva Tisa kod Medenjače - nastale regulaciom reke, odnosno odsecanjem dva meandara Tise, Veliki bački kanal (kanal Bečej-Bogojevo), kao deo hidrosistema "Dunav-Tisa-Dunav" koji dužinom od 22 kilometra teče jugoistočnim delom bečejskog atara i spaja se sa Tisom južno od Bečeja, rečica Čik koja dolazi iz Mađarske, atarom Bečeja teče dužinom od 33 kilometara i uliva se u Tisu kod Bačkog Petrovog Sela, te Beljanska bara, nesvakidašnji plitki i spori vodotok koji se sastoji od sedam manjih jezera koja se ulivaju jedno u drugo i teku dužinom od 40 kilometara od Starobečejskih salaša na severu gde nastaju do Turije na jugu gde se ulivaju u Veliki bački kanal.


Povoljan geografski položaj i blizina Tise uticali su da ljudi područje Bečeja naseljavaju još od praistorije, počev od neolita, preko bronzanog i gvozdenog doba, pa do Saramata i Avara u prvim vekovima nove ere. Bečej se prvi put u pisanim dokumentima pominje 1091. godine kao tvrđava na Tisi, koja se nalazila na jednoj od rečnih ada šest kilometara udaljenoj od današnjeg naselja. Tokom srednjeg veka Bečej je bio u sastavu ugarskog kraljevstva. Turci su ovo područje zauzeli sredinom XVI veka i u njemu ostali sve do 1699. kada su Karlovačkim mirom Bačku morali da prepuste Austriji. Po odredbama ovog mirovnog ugovora tvrđava Bečej je porušena, da bi u narednim godinama oko nje niklo naselje koje su Austrijanci početkom XVIII veka uključili u sastav novoformirane Potisko-pomoriške vojne granice. Bečej je postao jedno od njenih sedišta sa vojnom posadom od 300 graničara. Posle proterivanja Turaka iz Banata 1718. godine, ukida se vojna granica i 1751 se formira Potiski krunski distrikt sa sedištem u Bečeju. Od 1774. godine grad se zove Stari Bečej. Ovo je bio period ubrzanog ekonomskog razvoja mesta i doseljavanja novog stanovništva. Starosedeocima Srbima u sve većem broju se priključuju Mađari, koji će početkom XIX veka postati većinsko stanovništvo Bečeja. Distrikt je postojao do 1848. godine, posle čega je novom administrativno-teritorijalnom organizaciom Bečej postao sresko mesto. U drugoj polovini XIX veka u Bečeju se intenzivno razvija poljoprivreda, zanatstvo, trgovina i industirija. U sastavu Austrougarske je ostao do 1918. godine, nakon čega je Vojvodina priključena Srbiji i novoformiranoj kraljevini SHS. U prvim decenijama XX veka Bečej je postao jedno od najrazvijenijih i najnaprednijih mesta srednjeg Potisja i Vojvodine. Ovakav status je zadržao tokom čitavog XX veka. Danas je to napredno i razvijeno vojvođansko mesto srednje veličine, sa razvijenom poljoprivrednom, prehrambenom, metaloprerađivačkom i industrijom građevinskog materijala.


Bečej kao retko koji grad Vojvodine i Srbije ima dobre uslove za više vrsta turizma; počev od nautičkog turizma na Tisi koja područjem opštine teče dužinom od 23 kilometara duž čije obele se nižu prelepi pejzaži, rukavci, ade, peščane plaže, mrtvaje, ritovi i bare, preko turizma posebnih interesa kao što su lov i ribolov na Tisi, njenim mrtvajama, Velikom bačkom kanalu, rečici Čik, Beljanskoj bari i Ildža bari, do zdravstvenog turizma u Jodnoj banji čija lekovita voda leči različite oblike reumatizma, stanja posle trauma, povreda i preloma, kao i pojedina kožna oboljenja poput psorijaze i hroničnog ekcema. Svi posetioci Bečeja i njegove okoline uživaće u obilasku starih zdanja i sakralnih građevina iz XIX veka koje predstavljaju vredne kulturno-istorijske spomenike i spomenike arhitekture. Staro gradsko jezgro Bečeja, formirano krajem XIX, početkom XX veka oko današnjeg centralnog gradskog Trga oslobođenja, u narodu zvanog "Pogača" zbog svog osmougaonog, pogačastog oblika, danas ima status zaštićene prostorne celine i predstavlja istorijsko jezgro grada sa više starih zgrada - Gradskom kućom i Zadužbinom baronice Eufemije Jović s kraja XIX veka, srpskom crkvom Svetog Đorđa iz 1858. godine, rimokatoličkom crkvom Svete Gospojine iz 1830. godine, zgradom današnje Tehničke škole sagrađene 1861. kao Srpska pravoslavna narodna škola, te zgradama Narodne biblioteke i Istorijskog arhiva s početka XX veka. Pažnju svih posetilaca Bečeja pleni Zelena ulica, sa obe strane oivičena vremešnim platanima, koja se u pravcu prema Tisi, pored hotela "Bela lađa", nastavlja na šetalište "Zeleni korzo" koje izlazi na Tiski kej. Posebnu čar Bečeju daju stare ajnfort kapije - velike ulazne kapije sa obiljem dekorativnih detalja u drvetu, staklu ili kovanom gvožđu, koje su nekada predstavljale simbole moći i prestiža. Sa drevnom prošlošću i istorijom bečejskog kraja turisti se mogu upoznati u Gradskom muzeju koji poseduje izuzetno bogat muzejski fond organizovan u sedam posebnih zbirki.

Pored Gradskog muzeja, nosilac kulturnog života u Bečeju je Gradsko pozorište - multikulturna ustanova koja organizuje raznolike kulturne sadržaje, od pozorišnih predstava i filmskih projekcija, preko muzičkih koncerata, do izložbi i književnih večeri. U sastavu pozorišta se nalazi Velika sala, Kreativni centar, Galerija "Krug", Kamerna sala i Pozorišni klub. Značajno mesto na kulturnoj mapi Bečeja zauzima i Gradska biblioteka Bečeja koja je smeštena u jednoj od najlepših starih zgrada Bečeja. Svi posetioci Bečeja i njegove okoline mogu se smestiti u dva komforna hotela sa tri zvezdice. Prvi je hotel "Bela lađa" u Bečeju, hotel nesvakidašnje arhitekture, smešten nedaleko od centra grada, na obali Tise, u okruženju sportsko-rekreativnog centra "Mladost" i zdravstvenog centra "Jodna banja". Drugi je hotel "Fantast", smešten u znamenitom dvorcu veleposednika Bogdana Dunđerskog, koji se nalazi 15 kilometara severoistočno od Bečeja, na putu prema Bačkoj Topoli.

paunpress.