Arandjelovac



Aranđelovac je gradsko naselje i sedište opštine Aranđelovac u Šumadijskom okrugu. Nalazi se u podnožju planina Bukulja i Venčac na oko 255 m nadmorske visine, na 76 km od Beograda.

Prema popisu iz 2011. bilo je 24.797 stanovnika.

Aranđelovac je poznat kao mesto u čijoj je okolini Karađorđe podigao Prvi srpski ustanak. Međutim, dok je Karađorđe za svoju rezidenciju izabrao Topolu, dinastija Obrenović gradila je Aranđelovac kao svoje letovalište. U vreme njihove vladavine, grad je pretvoren u mondensku banju Srbije i Jugoslavije 19. veka, osnovanu na izvorima vode Knjaz Miloš. U centru aranđelovačkog parka izgrađeno je i Staro zdanje — letnji dvorac dinastije Obrenović. Aranđelovac je stoga jedini grad u Srbiji na čijem se grbu nalaze i Karađorđe i Miloš Obrenović.

Istorija

Aranđelovac je mlad grad. Osnovu grada čine Bukovik i Vrbica. Najstariji pismeni podaci o Bukoviku potiču iz 15. veka. U srednjem veku ceo kraj je bio povezan sa Rudnikom, tada najvažnijem mestu u Šumadiji. Kada su Osmanlije 1459. osvojili Smederevo, njihova vojska je ovladala i ovim krajem. Pavle Bakić je iz Venčaca sa 1000 ratnika prešao u Ugarsku i postaje srpski despot. Austrija je 1718. godine zavladala severnim krajevima centralne Srbije. Centralna Srbija pod Austrijancima dobila je status Vojne komandature Kraljevine Srbije. U to vreme pominje se Vrbica kao nenaseljeno mesto u kragujevačkom distriktu. Godine 1735. u Vrbici se pominje šanac sa oko 50 domova i možda 300 do 350 stanovnika. Komandant šanca bio je Mijuško Kujundžić koji je zapovedao svim vojnim obveznicima ovog kraja. Osmanlije su 1739. godine ponovo zavladali centralnom Srbijom. Njihove represalije izazvale su još jednu veliku seoba Srba u krajeve severno od Dunava i Save. Mnogi su tražili spas u hajdučiji. Iako su Osmanlije poslali svoje elitne trupe, janjičare, hajdučija se u celom regionu južno od Dunava i Save nije mogla ugušiti, isto zbog Carske Austrije u susedstvu u koju su hajduci mogli da se povuku ili priključe raznim vojnim jedinicama. Prvi srpski ustanak je izbio 1804. godine, u Orašcu, gde su se skupili narodni prvaci i ugledni ljudi. Ustanike je zakleo bukovički prota Atanasije.

Posle srpskih ustanka 1804 i 1815. mesto se razvija i napreduje. Ilija Garašanin je rođen u selu Garaši. Mihailo Obrenović gradi Staro zdanje kao svoju letnju rezidenciju. Aranđelovčani su važili kao odani Obrenovićima, te su nemilo prihvatili smenu kraljevske dinastije 1903. godine.

Godine 1941. Kosta Pećanac poziva na Bukulji sabor predratnog četničkog udruženja i predlaže saradnju sa Nemcima. Nakon sabora Pećanac odlazi u istočnu Srbiju. Komunistička vlast Jugoslavije dovodi 1945. u Aranđelovac crnogorskog mitropolita Joanikija Lipovca gde je ubijen. Mesto gde počivaju njegovi zemni ostaci je do danas ostalo nepoznato.

Aranđelovac je u Drugom svetskom ratu oslobođen u borbama septembra 1944. godine.

Ovde se nalaze OŠ „Ilija Garašanin” Aranđelovac, OŠ „Sveti Sava” Aranđelovac, OŠ „Milan Ilić Čiča” Aranđelovac, OŠ „Miloš Obrenović” Aranđelovac i OŠ „Svetolik Ranković” Aranđelovac.

Za Aranđelovac sa njegovom Bukovičkom banjom se može reći da je osobeno naselje u Srbije, osobeno po brojnim izvorima mineralne vode i bogatim nalazištima belog mermera i gline. Sliku ovog kraja upotpunjuju i stoletne bukove šume po kojima je banja i dobila ime, pitomi brežuljci, cvetne livade, plavi šljivici, raskošni vinogradi i gostoprimljivi ljudi otvorenog srca. Aranđelovac se nalazi u centralnoj Srbiji, u srcu Šumadije. Sama vsroš je smeštena u podnožju planina Bukulja i Venčac, na oko 255 metara nadmorske visine. Od Beograda je udaljena oko 75 kilometara. Opština obuhvata dve gradske i 18 seoskih mesnih zajednica. Prema poslednjem popisu iz 2002. godine u gradu je živelo 24.309 stanovnika, a na području opštine 48.129 stanovnika.
Materijalni tragovi starih kultura potvrđuju da se na ovim prostorima život kontinuirano odvija još od starijeg kamenog doba. Sva sela opštine Aranđelovac nastala su krajem 17. veka, posle velike seobe Srba, naseljavanjem stanovništva iz severne Crne Gore i Hercegovine. Naselje Vrbica, iz kog se kasnije razvio Aranđelovac, prvi put se pominje 1735. godine kao "Šanac Vrbica", naseobina sa 50 kuća i 300 stanovnika. Neposredno posle Drugog srpskog ustanka, Vrbica je imala 205 domova sa 1.162 stanovnika. Uredbom knjaza Miloša 1839. godine počinje ušoravanje sela i formiranje varošice podno brda Risovača. Pošto se i sam knjaz Miloš uverio u blagotvornost i lekovitost bukovičke mineralne vode, on 1859. godine odluči da u Vrbici podigne crkvu koju posveti Sv. Arhangelu Gavrilu. Tom prilikom izdade i dekret po kome ovo mesto od sad i ubuduće ima da se zove Aranđelovac.

Bukovička banja je smeštena u samom centru Aranđelovca. Njene mineralne vode se ubrajaju u najpoznatije alkalne ugljeno-kisele vode sa potvrđenim okrepljujućim i osvežavajućim dejstvom. Decenijama već nepromenjenog svojstva, ova mineralna voda nesmanjenom blagotvornom snagom deluje na želudačno-crevna oboljenja, oboljenje jetre i žučnih puteva, šećernu bolest i lakše oblike reumatskih oboljenja.
Aranđelovac leži u kotlini koju okružuju niske planine Venčac (658 m.n.v.), Bukulja (698 m.nv.) i Preseka (455 m.n.v.). Mikroklima Aranđelovca je mešavina umereno-kontinetalne klime i blage planinske klime. Leta su umereno topla sa prosečnom temperaturom od 22 stepena Celzijusova, a zime umereno hladne sa prosečnom temperaturom od jednog stepena. Za Aranđelovac se može reći da je dobro saobraćajno povezan. Nalazi se izmedu dve značajne saobraćajnice: Ibarske magistrale i puta Beograd - Kragujevac i leži na magistralnom putu koji povezuje zapadne krajeve Srbije sa istočnim. Najkraća i najbrža veza sa Beogradom je preko Mladenovca.

wikipedija i paunpress.