Stara Planina



Izduženi lanac Stare Planine, dužine oko 150 km, čini prirodnu granicu između Srbije i Bugarske, zahvatajući u Srbiji teritorije opština Knjaževac, Zaječar, Dimitrovgrad i Pirot, na ukupnoj površini od 1500 km2, dok u Bugarskoj obronci Stare Planine dosežu do Crnog Mora. Drugo ime za Staru planinu je Balkan, po čemu je zapravo celo Balkansko poluostrvo dobilo ime. Neki od najupečatljivijih pejsaža i originalnih predela Balkana se nalazi na Staroj planini. Stara planina je produžetak planinskog masiva Karpata, a najviši vrh je Botev /2736 metara/ u Centralno-balkanskom Nacionalnom Parku u Bugarskoj.

Venci Stare Planine su glavna prirodna linija kojom su podeljena balkanska područja toka Dunava na severu i reke Marice na jugu. Velika planinska prostranstva Stare Planine pokrivena su beskrajnim pašnjacima i gustim bukovim šumama, koje rastu i na 1700 metara visokom Babinom Zubu. Prostor pogranične regije Šopluk prema Bugarskoj je predeo neverovatne lepote! Ovde se nalaze spektakularni vrhovi i jezera, šumovite doline ispresecane potocima, čudesne klisure i pećine. Prilika za planinarenje i treking ima dosta, na brojnim stazama i putevima različitog stepena težine koje su sastavni deo Evropskog pešačkog koridora E4. Posebno je zanimljivo osvajanje najvišeg vrha u centralnoj Srbiji – Midžora (2.169 metara), a počinje od Planinarskog doma i hotela Babin zub na Staroj planini. Na Staroj Planini ima dosta voda, planinskih tokova, pitkih potoka, rečnih kanjona, markantnih stena i slapova. Celokupni rečni sliv Stare planine pripada Crnom Moru. U Srbiji se sve reke sa Stare planine slivaju u Timok ili u Nišavu. Trgoviški Timok izvire neposredno ispod Babinog zuba, a Nišava izvire ispod vrha Kom (2016m) u Bugarskoj. Ostale značajne reke i potoci Stare planine su: Toplodolska reka, Visočica, Dojkinačka reka, Jelovička reka i Rosomačka reka. Ove reke i potoci spajaju se na sledeci način: Rosomačka reka se uliva u Visočicu, Jelovička i Dojkinačka se spajaju i zatim ulivaju u Visočicu, Toplodolska reka i Visočica se spajaju i grade Temščicu, koja se zatim uliva u Nišavu. U svom donjem toku Visočica gradi Zavojsko jezero. Najviši vodopadi na Staroj planini su Čunguljski vodopad, visine 42 metara, i vodopad Pilj, visine u kaskadama 64 metara. Najviši vrh Stare Planine u Srbiji je Midžor (2169 metara), koji je istovremeno i drugi najviši vrh u Srbiji. Drugi vrhovi Stare Planine su Golema Čuka 1961 m, Vražja Glava 1938 m, Srebrna Glava 1933 m, Kopren 1963 m, itd.

Danas je Stara Planina zaštićeno prirodno dobro Republike Srbije od izuzetnog značaja tj. Prirodni Rezervat I kategorije, koji zauzima površinu od 114000 hektara. Stara Planina je jedno od najbogatijih biljnih područja Srbije, sa oko 1190 vrsta biljaka i 51 vrstom mahovine, koje čine 34% nacionalno identifikovanih biljnih vrsta. Osnovne vrste vegetacije Stare planine su šume, žbunasta vegetacija, travnati pašnjaci sa ispašom i određene vrste močvarnog bilja. Stara Planina je značajno uzbudljivo odredište ljubitelja očuvane prirode, gde se mogu upražnjavati vožnja brdskog bicikla, pešačenje, trekking, kanjoning, enduro-trke, paragliding… Stara planina je skoro pet meseci pod snegom, na ski stazama na visinama između 1100 i 1900 metara, što predstavlja dobru osnovu za upražnjavanje zimskih sportova. Međutim, Stara Planina je veoma varljiva i opasna za planinare koji nisu dobro fizički pripremljeni i prilagođeni planinskim uslovima. Varljivo sunčano vreme brzo zameni gusta magla i nebo iznad Stare Planine iznenadno obuhvate oblaci, održavani snažnim vetrom. Temperaturne razlike na Staroj Planini su veoma velike, čak drastične.

U šumama Stare Planine žive mnoge divlje životinje, među kojima su vuk i mrki medved. Stara Planina je jedinstveno planinsko područje izuzetnog prirodnog bogatstva i raznovrsnog biodiverziteta, raznovrsnih prirodnih karakteristika, po bogatstvu flore i faune svakako ponos Srbije i Bugarske. Medutim, područje Stare Planine zahteva ogromnu odgovornost očuvanja jedinstvene sredine, po pravilima održivog turizma, korišćenja i upravljanja. Na Staroj planini ima 1742 vrste vaskularne flore od čega 160 vrsta pripada lokalnim endemskim vrstama. U šumama Stare Planine ima srndaća, lisica, vukova, orlova, poludivljih konja… Na području Stare Planine ima 224 vrsta ptica. Područje Stare Planine odlikuje subalpska klima, sa dosta sunčanih dana i velikim snežnim padavinama. Klimu Stare Planine odlikuje područje između umereno kontinentalne i planinske klime, sa uticajima sa Vlasine sa zapada, Karpata i Crnog mora, Mediterana sa juga i generalnog uticaja sa planine Balkana. Na Staroj Planini se snežni pokrivač zadržava 120 dana. Skijaški centar “Babin zub” čine staze na lokacijama “Konjarnik”, “Sunčana dolina” “Markova livada”, koja je osvetljena i za noćno skijanje. Skijalište “Babin zub” poseduje novoizgrađenu četvorosednu žičaru “Konjarnik” sa pokretnom trakom za ukrcavanje skijaša, kapaciteta 1500 skijaša na sat i ski-lift, “Sunčana dolina” ima kapacitet 1200 skijaša na sat, uz ski-lift “Markova livada”.

Da li ste ikad probali čuveni tvrdi kačkavalj sa Stare Planine ? Ako ne, naš predlog je da to obavezno učinite pri prvoj poseti ove planinske lepotice ! Pirotski kačkavalj, sir izuzetnog kvaliteta, boje, tvrdoće i ukusa, koji je u prošlosti stizao i do sultanove trpeze, uglavnom potiče od mleka dve domaće rase ovaca sa Stare Planine – pirotska pramenka i pirotska pramenka oplemenena, koju vekovima gaje lokalni stočari Stare Planine. Istorijski podaci svedoče da su čobanski Cincari kao svoj poslednji doprinos modernizaciji Srbije doneli tehniku pravljenja kaškavalja. Region Stare Planine je odlikovala relativno jaka seoska proizvodnja, bazirana na ovčijim i kozjim mlečnim proizvodima, dok je stočarstvo bilo osnovni deo ekološke poljoprivrede zapadnog dela Stare Planine. Proizvodnja autohtonih rasa ovaca, koza i goveda, kao i obimna poljoprivreda su vekovima oblikovali doline, livade, pašnjake, šume i kulturu raznih etničkih grupa Stare Planine. Odlično organizovana primarna proizvodnja, prerada i trgovina, dugo i veoma uspešno i iskustveno sprovođenje kooperative su lokalnom stanovništvu Stare planine vekovima omogućavali blagostanje. Mesni i mlečni proizvodi domaćih rasa Stare Planine su deo očuvane tradicije i imaju veoma visoku vrednost, zahvaljujući svom izvanrednom hranljivom kvalitetu. Pirotski kačkavalj sa Stare Planine se tradicionalno proizvodi namakanjem zrelog sira – baskije i ručnim oblikovanjem koturova sira koji ide na zrenje. Poseban proces zrenja i soljenja sira u klimatskim uslovima Stare Planine je doveo do jedinstveno prepoznatljivog kvaliteta i vrste zlatno-zutog, izuzetno ukusnog sira – pirotskog kackavalja sa geografskim poreklom, za domaće i svetsko trziste.

Muzeji, izložbe, manifestacije, crkve i manastiri, seoski turizam, uz jedinstvene prirodne i klimatske odlike Stare Planine daju vrhunski ukusnu pirotsku jagnjetinu, dok obeležja i predmeti tradicionalne umetnosti, rukotvorine, grnčarija i folklor na najbolji način predstavljaju jedinstveno bogatstvo kulturnog, prirodnog i istorijskog nasleđa Stare Planine. Dragoceni pirotski ćilimi – vuneni ručno-tkani proizvodi čuvaju viševekovnu tradiciju Stare Planine i poznati su po izvanrednom kvalitetu, maštovitom dizajnu i šarama, posebnoj lepoti i kombinaciji boja. Srpski deo Stare Planine je udaljen oko 70 km od Niša, 300 km od Beograda i 50 km od Pirota.

panacomp