Planina Beljanica



Planina Beljanica, svojim preko 1000 metara visokim grebenom razdvaja Homolje od Resave. Najviši vrh planine Beljanice je Beljanica, visine 1339 metara. Kraški sastav Beljanice je uzrokovao prisustvo mnogobrojnih vrtača, jama, uvala i pećina. Centralna visoravan Beljanice je uglavnom gola, a padine su pokrivene bukovim i hrastovim šumama, koje su povremeno i prašumskog tipa. U senkama velikih stabala Beljanice ima dosta pečuraka, naročito vrganja. Moguće je da je Beljanica dobila ime zbog golih belih stena, koje iznad gustih tamnih šuma blješte na suncu. Beljanica ima dosta izvora, ali uglavnom na nizim delovima planine. Brojne su pastirske kolibe, ali stalnih naselja nema. Najveće znamenitosti beljaničkog kraja svakako su manastir Manasija i Resavska pecina. Krenuvši od Despotovca na zapadu do Zlota na istoku i od Žagubice na severu do Cestobrodice na jugu, područje Kučaja, Beljanice i Malinika zahvata oko 2500 kvadratnih kilometara potpuno nenaseljene teritorije, što je najveći kontinuirani komad divljine u Srbiji. Leti pohodjen uglavnom od strane drvoseča i lovaca, sa prvim snegom ljudi napuštaju ovaj predeo surove klime i prepuštaju ga njegovim iskonskim stanovnicima – vukovima, medvedima, divljim svinjama i divokozama, da do proleća jedini prave prtinu kroz smetove. Ogromnost ovog prostora je gotovo nesaglediva, potpuno apstraktna za gradskog čoveka. Pešice su vam potrebna tri duga, lepa letnja dana da biste pregazili Beljanicu s jednog kraja na drugi, osećajuci se na momente kao da ste hiljadama kilometara udaljeni od civilizacije. Raznovrsnost prirode Beljanice potpuno razoružava i ostavlja bez daha svakog posetioca, predstavljajući pravo otkrovenje. Na ovom prostoru smenjuju se krečnjački masivi sa izrazitim kraškim odlikama (vrtače, jame, pećine) i fino izvajani, dugi grebeni od vodoodrživih stena, stvarajući izuzetnu geomorfološku i biološku dinamiku. Tu se nalazi i možda najčuveniji kanjon u Srbiji, Lazarev kanjon, kao i brojni drugi kanjoni (Resave, Kločanice, Radovanske reke, Suvi Do, Tisnica…), zatim nekoliko kraških platoa (od kojih Stobori predstavljaju najljući krš u Srbiji, prepun skrapara i vrtača), ali je tu i najveće šumsko prostranstvo, gde se dinamično smenjuju listopadne i četinarske sume. Krupajsko vrelo, veličanstvenao vodeno delo prirode i jedno od najzanimljivijih kraških vrela u Srbiji, izvire na zapadnoj strani Beljanice, na nadmorskoj visini od 220 metara.

Dodatnu atraktivnost ovom prostoru daje činjenica da je on iz smera Beograda veoma lako pristupačan, jer je tek dvadesetak kilometara udaljen od autoputa Beograd – Niš, a ukupno oko 150 km od Beograda, što znači da vrlo lako možete doći na Kučaj, čak i na jednodnevne ture, ukoliko ne možete da odvojite više vremena. Greben Samanjca i velicanstvena kupola Rtnja čine logičnu celinu sa prostorom Beljanice, dodatno pojačavajući kontraste i nudeći jednako živopisne i pešačke uspone.

panacomp

Slične teme: