Privatni zivot

Aleksandar Dima je vodio vrlo buran život. Sa književnim uspehom dolazio je novac, a samim tim je i njegova naklonost prema raskošnom životu i brojnim ženama je rasla. 1. februara 1840. godine oženio je glumicu Idu Ferie (Marguerite-Joséphine Ferrand), ali sa njom nije imao decu. Poznato je da je iz vanbračnih veza imao najmanje četvoro dece. Sa krojačicom Meri-Lu-Ketrin Labej (Marie-Laure-Catherine Labay) je 1824. godine dobio sina Aleksandra. Aleksandar Dima mlađi je takođe postao uspešan dramaturg i romanopisac, a poznat je i po nadimku „Sin“. Sa Belom Kreslamer (Belle Kreslamer) Dima je 5. marta 1831. godine dobio ćerku Mari-Aleksandrine Dima (Marie-Alexandrine Dumas), a sa Emeli Kordie (Emélie Cordier) ćerku Mikaelu (Micaëlla-Clélie-Josepha-Élisabeth Cordier). Dima je imao i sina Henrija Bauera (Henry Bauer), ali ime njegove majke nije poznato.

Među više od 40 ljubavnica bila je i poznata američka glumica Ida Menken (Adah Isaacs Menken). Upoznali su se u Parizu na vrhuncu njene karijere. Ida je bila čak duplo mlađa od francuskog pisca. Sa piscima Viktorom Igoom (Victor-Marie Hugo), Šarlom Bodlerom (Charles Pierre Baudelaire), Eženom Delakroom (Delacroix Ferdinand Victor Eugèn), De Balzakom (Honoré de Balzac) i Žerardom de Nevalom (Gerard de Nerval), Dima je jednom mesečno pušio hašiš u jednom pariskom hotelu. U čuvenom romanu „Grof Monte Kristo“ postoji nekoliko referenci na ovu njegovu naviku.

Poslednji dani i nasleđe francuskog književnog velikana

Aleksandar Dima je preminuo 5. decembra 1970. godine, šest meseci nakon svog 68. rođendana, a njegovo telo je pokopano nedaleko od porodične kuće. Iza sebe je ostavio na hiljade dela koja su prevedena na više od stotinu jezika. Na temelju njegovih knjiga nastalo je preko dve stotine filmova. Smatra se jednim od najčitanijih francuskih autora svih vremena. Godine 1970. jedna od najprometnijih stanica metroa u Parizu je nazvana njegovim imenom. Francuski predsednik Žak Širak (Jacques René Chirac) je 2002. godine, na proslavi dvestote godišnjice Diminog rođenja, njegove posmrtne ostatke prosuo u mauzolej pariskog Panteona, gde počiva pepeo mnogih slavnih Francuza. Dela Aleksandra Dime danas se proučavaju u mnogim školama i fakultetima širom sveta. Mnogi kolekcionari su uspeli da sakupe neobjavljene rukopise francuskog pisca koji se nalaze u muzejima. Seoska kuća u blizini Pariza gde je napisao mnoga svoja dela je obnovljena i pretvorena u muzej koji svake godine poseti nekoliko stotina turista iz celog sveta.

Najpoznatija dela Aleksandra Dime

1844. Tri musketara (Les Trois Mousquetaires)
1845. Dvadeset godina posle (Vingt Ans Après)
1845. Une Fille du Régent
1845. Kraljica Margo
1845. Vitez Crvene Kuće
1845-46. Grof Monte Kristo
1846. Les Deux Diane
1846. Gospođa de Monsoro
1846-48. Joseph Balsamo
1847. Le Vicomte de Bragelonne ou Dix ans plus tard
1847. Četrdeset i pet čuvara
1849-50. Kraljičina ogrlica
1850. Crni tulipan
1853. Ange Pitou
1853-55. Grofica de Šarnu
1857. Zlatni razbojnici
1869. Le Chevalier de Sainte-Hermine

biografija.org