Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Rezultati 1 do 2 od 2

Tema: Jovan Jovanović Zmaj

  1. Font Size
    #1
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Post Jovan Jovanović Zmaj

    Jovan Jovanović Zmaj bio je poznati srpski pesnik i književnik te začetnik satirično i društveno angažovanog pesništva u srpskoj književnosti. Uz Đuru Jakšića, drugi je veliki liričar srpskog romantizma. Uređivao je brojne časopise i listove, a smatra se najplodnijim srpskim pesnikom iz druge polovice 19. veka.

    Obrazovanje

    Osnovnu školu je pohađao u Novom Sadu, a srednju u Bratislavi. Nakon toga odlazi na studij prava u tadašnju Peštu, Beč i Prag. Studij prava je zapravo bio želja njegova oca, ali on je više bio naklonjen medicini i fizici. 1860. godine je završio studij prava, a 1870. godine je u Pešti diplomirao medicinu.

    Privatni život

    Jovan Jovanović Zmaj rođen je 24.11.1833. godine u Novom Sadu. Odrastao je u staroj i uglednoj porodici, njegovi roditelji bili su Marija Gavanski i Pavle Jovanović, koji je bio gradonačelnik Novog Sada. Jovanović je već u ranom detinjstvu počeo da se interesuje za srpske narodne pesme koje su mu recitovali. U to je vreme čak i sam počeo da sastavlja pesmice.

    U Novom Sadu je 1861. godine upoznao svoju suprugu Ružu Ličanin, a ljubav i ispunjen porodični život poslužili su mu kao inspiracija za pisanje dela Đulići (tur. gül – ruža). Nekoliko godina kasnije doživeo je porodičnu tragediju. Prvo je umro njegov trogodišnji sin Mirko, a zatim i tromesečna kćerka Tijana. Jovan i supruga su utehu tražili u sinu Savi, ali i on je umro nedelju dana kasnije. Njihovo četvrto dete, sin Jug, umro je pri porodu. Nakon rođenja petog deteta, kćerke Smilje, umire i Jovanova supruga Ruža. Jovanu je ostala samo kćerka Smilja, ali je nakon dve godine i ona umrla od tuberkuloze. Na osnovu ove osobne tragedije on je napisao zbirku elegičnih pesama Đulići uveoci.

    Umro je 3.6.1904. godine u Srijemskoj Kamenici, mestu koje se po njemu jedno vreme zvalo Zmajeva Kamenica

    Posao

    Iako je po zanimanju bio lekar, Jovan Jovanović Zmaj se 50 godina bavio uređivanjem i objavom dečjih, književnih i političkih časopisa. Za vreme studija medicine istovremeno je radio kao nadzornik zadužbine Tekelijanuma te je izdavao satirični list naziva “Zmaj”. Upravo je po tom listu i zaradio svoj nadimak.

    Kao lekar je po završetku studija živeo i radio u Beču, Novom Sadu, Zagrebu, Beogradu i drugim gradovima. Bio je pripadnik Narodne stranke Svetozara Miletića i zauzimao se političko i nacionalno oslobođenje južnoslavenskih zemlja.

    1880. godine pokrenuo je i uređivao časopis za decu Neven, koji je izlazio u Zagrebu i Novom Sadu. Osim toga, bio je pokretač i urednik listova Žiža, Komarac i Javor. U razdoblju od 1890 do 1898. godine bio je dramaturg beogradskog Narodnog pozorišta.

    Jovan Jovanović bio je i prvi srpski dečiji pisac, a njegove se pesme, osim po umetničkoj, izdvajaju i po etičkoj vrednosti. Neke od najpoznatijih pesama koje je napisao za decu su Pačija škola, Trči zeka iz jendeka, Điha điha četri noge, Zima zima e pa šta je, Taši taši tanana i druge.

    Ono po čemu je Jovanović bio posebno poznat su zbirke pesama za decu koje govore o srećnoj porodici i životnim problemima na koje je želeo da pripremi decu pomoću jednostavnih i poučnih stihova. Sveukupno je napisao preko četiri stotine dečijih pesama, a na to ga je potaknula osobna tragedija, odnosno smrt vlastite dece.

    Pod uticajem nemačkih romantičara i narodnog pesništva pisao je i ljubavne pesme: Snohvatice, Đulići i Đulići uveoci.

    Njegove zbirke Pevanija i Sve dojakošnje pesme su društvena, kulturna i politička hronika događaja do 1850. godine i smatraju se početkom satiričnog i društveno angažovanog pesništva u srpskoj književnosti.

    U drugoj polovici 19. veka Jovan Jovanović Zmaj je vodio prepiske s hrvatskim plemićima, političarima, novinarima i biskupom Strossmayerom. Hrvati su se u to vreme borili protiv mađarske prevlasti, a on je bio mišljenja da Srbi trebaju da pomognu Hrvatima u toj borbi. Hvalio ih je zbog borbe za osamostaljenje i napora da očuvaju kulturu pa je tako i nastala pesma Šta se čuje – svojevrsna oda.

    Autor je pozorišnog komada Šaran i nekoliko pripovedaka (Vidosava Branković, Naš Ljubomir i Slavujev dô). Jedno vreme je pisao i prozne radove, uglavnom kratke romane, ali ih je objavljivao pod drugim imenom. Mnoge od njegovih pesama su uglazbljene i prevedene na nekoliko jezika.

    Jovanović je i sam prevodio s engleskog, mađarskog, nemačkog i ruskog jezika. Njegovi najznačajniji prevodi su oni nemačkih autora Getea i Hajna, mađarskog Aleksandra Petefija, engleskog Tenisona i ruskog Ljermontova. Takođe je preveo orijentalnu poeziju Fridriha Bodenšteta.

    Najveća postignuća

    Jovan Jovanović Zmaj napisao je veliki broj raznovrsnih pesama – satiričnih, ljubavnih, lirskih i političkih – ali najviše je ostao upamćen po svojim pesmama za decu. Bio je prvi srpski književnik koji je pisao poeziju za decu, a te njegove pesme ostavile su dubok trag u srpskoj kulturi i svesti. Neke od njih roditelji i danas pevaju svojoj deci, a da pritom ne znaju ko ih je napisao.

    Izvor:poznati

     
     
  2.    OGLASI


  3. Font Size
    #2
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Jovan Jovanović Zmaj

    Ne Daj Meni Svoje Ruke

    Đulići XXII

    Vidiš, sad sam došo k tebi,
    da mi sine rujna zora,
    al’ zaludu, duša j’ moja
    otrovana od sumora.

    Ne daj meni svoje ruke,
    kud ćeš u mrak srcem golim,
    okreni se, stegni srce,
    zaborav’ me, ja te molim.

    Viš, ja nisam nikad plako,
    ja sam gutô suze svoje, —
    gorke suze, bujna reka,
    potopiće nas oboje.

    Ne daj meni svoje ruke, —
    malena si, nevina si...
    Meni dođu strašni časi,
    dan mi smrkne, svet s’ ugasi.

    Pa iz pakla mune sumnja,
    a kad ona na što sine —
    strahota je onda videt’
    ljubav, veru i vrline.

    U toj tmini, grozotini,
    i tebe bi boli stisli;
    A ja možda, što još nikad,
    izrekô bih crne misli,

    Izrekô bih, gde se očaj,
    gde se život smirit’ može —
    A ti, dušo, bezazlenko...
    Oh, sačuvaj, blagi Bože!

     
     

Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Bookmarks

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  

Prijatelji Sajta