Folklor Srbije

Srbija je jedna od kulturno najraznovrsnijih zemalja Evrope, sa raskošno bogatim kulturnim nasleđem. Granice između nekadašnjih velikih carstava su presecale teritoriju današnje Srbije kroz duge periode istorije : Srbija je uvek bila između Istočnog i Zapadnog dela Rimskog carstva i između Otomanskog i Austrijskog Carstva /kasnije Austrougarske monarhije/. Kao posledica toga, severni deo Srbije ima kulturološke odlike centralne Evrope, a južni deo ima mnogo više orijentalnog uticaja. Naravno, oba regiona su uticala jedan na drugi, tako da se različitosti između severa i juga Srbije prožimaju do određenih nivoa, čineći posebno zanimljivu kulturnu riznicu Srbije.

Opanak /množina: opanci/ je vrsta tradicionalne obuće korišćene u srednjovekovnoj Srbiji, ali i mnogim zemljama jugoistočne Evrope. Karakteristike opanka su: izrađen je od kože, bez mnogo vezica ili pertli, dugog veka, šiljatog oblika, koji se završava na prstima. Oblik šiljatog završetka opanka označava deo Srbije iz koga potiče, a naziv datira od rumunske reči apinci. Danas se opanak koristi u brdskim delovima Srbije, Crne Gore, Republike Srpske i drugim seoskim delovima nekadašnje Jugoslavije. Ovaj oblik obuće tradicionalno nose seljaci i radnici u polju, jer im je pogodan za redovne poljoprivredne radove. Opanak se može kupiti na svim većim pijacama u Srbiji, a naš je omiljeni suvenir. Opanci predstavljaju nacionalni simbol Srbije.

Srpsko kolo je grupna, drevna i veoma poznata narodna igra u Srbiji. Kolo je povezano sa brojnim verovanjima, slavljima i ritualima kod Srba, kao sto je Koledo, zimska kratkodnevica /sunčeva prekretnica/ od koga se traži voda za kupanje, završetak starog kola /točka, sunčevog kruga, solarne godine/ i početak novog kola – novog kruga. Voda je potrebna za kupanje mladog boga, koga zovemo Božić. U srpskom jeziku reč “Bog” znači bog-božanstvo, a sa završetkom “ić” znači mlad. Stoga Božić doslovce znači mladi bog, ali takođe i Božić.

U kolu se grupa ljudi /obično nekoliko desetina, najmanje troje/ drži za ruke ili oko struka, igrajuci u zamišljenom krugu, odakle potiče ime. Tokom igranja kola uglavnom gotovo nema nikakvih pokreta gornjeg dela tela igraca, iznad struka. U Srbiji imamo raznih kola – Užičko, Čačak, Moravac, Kolubarski vez…. Karakterističan ritam srpskog kola je 2/8 (ili kako se to obično u narodu kaže ‘dvojka’), međutim, ima i drugih taktova, poput 7/8 ili 9/8, zavisno iz kraja Srbije iz koga potiču. Srpsko kolo se igra u pratnji muzičkog instrumenta dvotaktnog oblika, istog imena, koji se najčešće izvodi harmonikom, ali i drugim instrumentima : frulom ili tamburicom. Kolo je jednostavno naučiti, pa iskusni igrači izvode ovu tradicionalnu srpsku igru sa velikim umećem, zahvaljujući različitim ornamentalnim elementima koje joj dodaju, poput sinkopiranih koraka i sličnih. Kolo se nekada igralo i kod crkve, i na ratištu, na svadbama i drugim narodnim radovanjima i događajima. Svuda je kolo simbolisalo svijenost naroda oko zajedničkog ideala, iste želje i opštu sreću. Kolo je deo svetskog nematerijalnog nasleđa čovečanstva !

izvor:panacomp