Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Rezultati 21 do 30 od 32

Tema: Povrce - Biljne vrste

  1. Font Size
    #21
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Šargarepa




    Šargarepa je dvogodišnja zeljasta povrtarska biljka iz porodice štitarki (Apiaceae). Kao korenasto povrće cenjena je posebno zbog vitaminskih i mineralnih sastojaka. Karakterističan je sadržaj suve materije od 12-17 % u kojoj preovlađuju ugljeni hidrati. Mrkva sadrži provitamin A (karotin) koji iznosi 5.4-19.8 mg/100g. Najviše ga ima u sorti narandžastog korena. Pored toga u korenu mrkve nalaze se i drugi vitamini, B1, B2, B6, C, D, E i K.

    U prvoj godini stvara koren namenjen tržištu i preradi, a u drugoj stvara generativne organe cvet, plod i seme. Oblik i veličina korena mogu biti različiti što zavisi od sorte, međutim, za ljudsku ishranu najčešće je korišten vretenast oblik. Usisna moć korena je velika, pruža se prilično duboko u zemljište, a na njemu se nalazi puno bočnih žilica. Lišće je složeno perasto, a cvetonosno stablo nosi bele cvetove u štitastoj cvasti. Plod je obavijen s karakterističnim bodljama na površini. Jednosemeni plodići služe kao semenski materijal za setvu.

    Agroekološki uslovi
    Temperatura
    Ima skromnije zahteve prema toploti. Seme može proklijati i niknuti već pri temperaturi od 3-5 °C, ali u takvim uslovima period nicanja je izuzetno dugačak. Mlade biljčice nakon nicanja relativno su otporne na niske temperature i podnose mrazeve do -5 °C bez oštećenja, ali one kod nekih ranih sorata mogu prouzrokovati prelazak u generativnu fazu već tokom prve godine. Optimalne temperature tokom vegetacije mrkve su oko 18 °C. Kod dnevnih temperatura viših od 30 °C i naročito toplih letnjih noći, razvoj korena je usporen, on ostaje tanak i kratak s obiljem grubih celuloznih vlakana. U tehnološkoj zrelosti koren mrkve podnosi temperature do -3 °C, pa se mrkva u područjima blage zime za potrošnju u svežem stanju vadi tokom zime do ranog proleća.

    Voda
    Iako ima dobro razvijen koren koji biljku može snabdevati vodom iz dubljih slojeva zemljišta, za sigurnu proizvodnju tokom sušnih perioda potrebno je je navodnjavati. To se naročito odnosi na period tokom nicanja do razvijenih 5-6 listova, kao i u vreme intenzivnog debljanja korena kada su potrebe mrkve za vodom najveće. Posledice nedovoljne obezbeđenosti vodom početkom vegetacije su proređen sklop, a ako sušni period nastupi tokom intenzivnog debljanja korena, on ostaje kratak, nepravilnog oblika i žilav.

    Zemljište
    Za rast zahteva blago kiselo zemljište, pH od 5,5-6,5. Obrada zemljišta treba biti kvalitetna uz obavezno duboko oranje do 30 cm dubine. Zemljište treba biti mrvičaste strukture, a kako su korovi potpuno nepoželjni, u zasadu mrkve obavezno je primeniti herbicide koji se inkorporiraju u zemljište pre setve. Nestrukturirana i teška zemljišta (glinovita zemljišta) nepogodna su za gajenje mrkve jer uzrokuju deformaciju korena. Posebno pogodna zemljišta su peskovita i aluvijalni nanosi uz odgovarajuću primenu mera zalivanja.

    Agrotehničke mere
    Plodored
    Mrkva se obavezno gaji u plodoredu koji iznosi 3-4 godine. Kao prethodni usevi najbolje joj odgovaraju vrste povrća obilno đubrene stajskim đubrivom poput krompira, kupusa, paprike i graška. Mrkva može doći i kao druga kultura posle ranog graška ili ranog krompira.

    Obrada zemljišta
    Ako se mrkva seje u zimskom roku, tada se seje u niske i poluvisoke tople tunele. Korenasto povrće voli rastresitu zemlju kako bi korenje bilo lepo i pravo, pa zato za mrkvu treba pripremiti rastresitu gredicu. Uz treset i pesak može se dodati i 1-2 kg zrelog stajnjaka na kvadratni metar.

    Đubrenje
    Đubrenje povećava prinos mrkve, a povoljno utiče na stvaranje gvožđa i karotina u korenu. Azotna đubriva utiču na sadržaj vitamina A, a kalijumova povećavaju saržaj šećera i vitamina C. Fosforna đubriva su potrebna, ali ne utiču znatno na hemijski sastav korena. Ako je zemljište kiselo treba uneti kreča u količini 2-3 t/ha, što zavisi od kiselosti zemljišta. Deo veštačkih đubriva unosi se u osnovnoj i predsetvenoj pripremi, a ostatak u vidu prihranjivanja. Potrebna količina NPK đubriva iznosi 150-200 kg/ha azota, 300-400 kg/ha fosfora i 200-300 kg/ha kalijuma. Količina đubriva zavisi od hemijske analizi zemljišta i teksture zemljišta.

    Setva i sadnja
    Mrkva se može sejati od ranog proleća tj. početkom marta, pa sve do polovine maja što zavisi od dužine vegetacije sorte i klimatskih uslova. Setva se vrši sejalicama u redove ili dvostruke trake, a razmak između redova je od 35-40 cm i dubine 1-1,5 cm, a razmaci u redu su 5-8 cm. Pri setvi u dvostruke trake razmak izmedu traka je 75 cm, a u traci 5-7 cm. Ranija setva utiče pozitivno na prinos korena kao i na sadržaj karotina i šećera u njemu.

    Nega zasada
    Nega useva se sastoji u plitkom kultiviranju zasada u svrhu sitnjenja zemljišta. Proređivanje se vrši kada biljke imaju dva prava lista. Zalivanjem se povećava prinos korena, ali se mora se paziti do koje tehnološke mere se to izvodi iz razloga što višak vode smanjuje sadržaj šećera u korenu.

    Vađenje mrkve
    Mrkva se vadi specijalnim vadilicama nakon što se njeno lišće pokosi i odstrani. Korenje se oslobađa od lišća, čisti od zemlje i čuva se u hladnim prostorijama na oko 1 °C. Ova mera zavisi od toga da li je proizvod namenjen direktno za tržište, zimsku potrošnju ili za industrijsku preradu. Prosečni prinosi korena rane mrkve mogu biti od 25-35 t/ha, a za industrijsku preradu i čuvanje tokom zime prinos može biti od 60-70 t/ha.

     
     
  2.    OGLASI


  3. Font Size
    #22
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Matovilac




    Matovilac je biljka livadske flore i koristi se kao sveža salata zimi i u rano proleće. Kao niskoenergetska namirnica ima prednost za kontrolu unosa hrane, ali deluje i umirujuće na živce, verojatno zbog sadržaja talaserijanske kiseline. Postoje dva oblika: “velik“ ili “širokolisni“ kao i tamniji, kompaktniji “zeleni“ tip koji je popularan u zapadnoj Evropi, ali manje plodan.

    Dvogodišnja je biljka, relativno kratke vegetacije (8 – 10 meseci od setve do fiziološke zrelosti), ali može se uzgajati i kao jednogodišnja kultura. Listovi su talasasti, glatke ivice i s vrlo sitnim dlačicama. U generativnoj fazi razvije se razgranata cvetna stabljika sa sitnim plavičasto-belim cvetovima.

    Agroekološki uslovi gajenja matovilca
    Temperatura
    Matovilac je biljka blage klime, otporna na niske temperature. Može podneti temperaturu do -15 °C. Minimalna temperatura potrebna za klijanja tek nešto je iznad 0 °C, rasta 5 °C, a optimalna 10 °C. Biljka je dugog dana, a za prelaz u generativnu fazu mora još proći period mirovanja pri temperaturi manjoj od 10 °C kroz najmanje 2 nedelje, kada prođe juventilnu fazu (2 prava lista).

    Zemljište
    Nema velike zahteve prema zemljištu. Najbolje uspeva na zaštićenom staništu s puno sunca ili blagom senkom. Potrebno joj je duboko, plodno zemljište uz pH 5 do 7 za brz i neprekidan razvoj. Toleriše većinu vrsta zemljišta, osim poplavljenih. Budući da zauzima vrlo malo prostora, idealno ga je sejati između viših useva.

    Agrotehničke mere pri gajenju matovilca
    Plodored
    Budući da zauzima zemljište od jeseni do ranog proleća, dobro se uklapa u plodosmenu s ostalim povrtnim kulturama. U ekstenzivnoj proizvodnji može se posejati nakon vađenja kasnoga krompira, nakon berbe pasulja ili soje, i brati se pre prolećne setve ratarskih kultura.

    Obrada zemljišta
    Pripremu zemljišta za gajenje matovilca korisno je započeti najmanje 2 nedelje pre planirane setve. Budući da je seme vrlo sitno, setveni sloj mora biti dobro izravnan i fine mrvičaste strukture. Na lakšim zemljištima može se povaljati lakim valjkom.

    Đubrenje
    Ima vrlo plitak korenov sistem, pa koristi hraniva iz površinskih slojeva zemljišta (15 – 20 cm). U zaštićenim prostorima, gde je prethodni usev obilno đubren, često nije potrebno đubrenje. Ne preporučuje s đubrenje stajskim đubrivom ili nedovoljno zrelim kompostom, zbog mogućnosti nepoželjnog mirisa matovilca. Može se đubriti s 400 – 600 kg NPK đubriva 15:5:20 ili 12:12:17, a prihranjuje se 15 do 20 dana pre berbe sa 50 – 70 kg azota.

    Nega zasada
    Pri ranoj setvi u drugoj polovini leta obično su potrebna jedno do dva navodnjavanja. Nega useva sastoji se od kontrole korova, a krajem zime prihranjuje se azotom sa 30 – 40 kg/ha. Prekrivanjem gredica agrotekstilom, perforiranom PE folijom ili niskim tunelima može se pospešiti rast, omogućiti ranija berba i osigurati bolja kvalitet biljaka.

    Setva matovilca
    Može se uzgajati kao pojedinačna biljka ili kao usev koji se “stalno vraća“. Seje se u više navrata, od sredine do kraja proleća za berbu leti. Seje se u rupe duboke 1 cm, udaljene 10 – 15 cm, pa se proređuje na 10 cm kada sadnice imaju 3 – 4 lista. Zimski usevi seju se u više navrata od sredine do kraja leta. Potrebno je paziti na mraz koji uništava lišće. Ako se seje sejalicom, razmak redova može biti 7 – 15 cm s 50 – 80 semena/m u redu. Količina semena za setvu zavisi od krupnoće semena. Za sitnije seme koristi se 1 do 2 g/m2, a za krupnije i do 5 g. Od setve do nicanja obično treba 8 – 10 dana. Uobičajena setva je od sredine avgusta do sredine oktobra.

    Berba i skladištenje matovilca
    Sadnice i listovi se beru po potrebi ili se cele biljke izvlače kada dozriju – oko 3 meseca nakon sadnje. Potrebno je paziti da se ne skine previše listova odjednom jer biljka slabi, što je posebno važno za zimske useve na otvorenom. Guste useve (600 do 800 biljaka/m2) treba brati ranije jer donji listovi brže počinju žuteti.

    Nakon berbe matovilac se pere ili potapa u vodu zajdno s letvaricom da se isperu čestice zemlje. Pakuje se u male jedinice vrlo rastresito, da što duže izdrži na prodajnom mestu. Zbog male održivosti doprema se na tržište u najkraćem mogućem roku. Ako je potrebno, može se skladištiti jednu do dva nedelje pri 0 °C i relativnoj vlazi vazduha 95 %.

     
     
  4. Font Size
    #23
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Maslačak




    Maslačak je višegodišnja biljka visine 15 – 20 (25) cm. Koren je vretenast i skraćuje se na kraju vegetacione sezone. Stabljika je uspravna, šuplja i s belim mlečnim sokom. Listovi su prizemni, u rozeti, duguljasti, nazubljeni ili duboko perasto urezani. Glavice su široke 3 – 5 cm, pojedinačne, s brojnim, žutim, jezičastim cvetovima. Semenke su dugovečne. Biljka proizvede 3 000 – 8 000 pojedinačnih plodova. Masa 1 000 pojedinačnih plodova iznosi 0,50 – 0,75 grama. Cveta od januara do oktobra. Može se naći na umereno vlažnim do suvim livadama i pašnjacima, vrtovima, oranicama i ruderalnim staništima. Mlade su biljke dobro krmno hranivo. Mladi listovi bogati su belančevinama, gvožđem, vitaminom C i provitaminom A.

    Agroekološki uslovi
    Raste po vrtovima uglavnom kao korov po livadama i po zapuštenim oranicama, dakle, voli otvoren i sunčan položaj a odgovaraju mu razni tipovi zemljišta. Razmnožava se semenom od proleća do jeseni kao i delenjem korena u proleće. Seje se u junu i pođubri kompostom. Prvi nežni listovi ranih izdanaka daju blago gorku, ali vrlo zdravu salatu koja podstiče izmenu materije. Listovi kasnije postaju gorki i nejestivi.

    Cvetove beremo u periodu cvetanja (od marta do maja, u zavisnosti od područja), listove beremo pre nego maslačak počne cvetati, dok se korenje vadi u rano proleće ili kasno leto (ranu jesen). Tada sadrži veliku količinu inulina, koji povoljno deluje na varenje. Listovi i korenje suše se na hladnom i provetrenom mestu ili u pećnici na 40 °C.

     
     
  5. Font Size
    #24
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Luk



    Luk pripada porodici lukova (Alliaceae) i biljka je s dvogodišnjim razvojem. Ima razgranat korenov sistem s vrlo malo korenovih dlačica, pa je moć usisavanja vrlo slaba. Lukovica se sastoji od pravog stabla, suvih ovojnih ljuski, sočnih mesnatih listova i od jednog do više pupoljaka. List se sastoji od asimilacijskog zelenog dela (peraje) i neasimilacijskog dela (lisnog rukavca). Pera su šuplja, na vrhu konusna sa voštanom prevlakom ili bez nje. Cvetonosno stablo se razvija u drugoj godini života. Cvet je loptasta i sadrži do 1000 cvetova. Luk je biljka dugog dana i ne podnosi zasenjavanje.

    Poreklom je s područja srednje Azije, ima visoku hranjivu vrednost, visok sadržaj eteričnih ulja, izraženo fitocidno delovanje kojim se reguliše bakterijski rad creva, pospešuje varenje, a svojim antiseptičkim delovanjem pomaže radu organa za disanje pri prehladi. Lukovica sadrži 7-21 % suve materije, 6-10 % šećera, 120-170 mg C-vitamina, 1,6-5,9 % belančevina, zatim ulja, B-vitamina i minerala kalcijuma (Ca), fosfora (P) i gvožđa (Fe).

    Agroekološki uslovi
    Temperatura
    Luk je dosta otporan prema niskim temperaturama, seme niče već na 3-5 °C, ali mu je optimalna temperatura za klijanje 15 °C. Ta se temperatura postiže pomoću stajnjaka koji prilikom svoje razgradnje oslobađa toplotu.

    Voda
    Luk sporo niče, potrebno ga je često zalivati.

    Zemljište
    Zemljište treba biti rastresito, humusno i provetreno, ako je peskovito potrebno je intenzivno navodnjavanje, pH 6-7, ne podnosi kisela zemljišta i ima velike zahteve prema osvetljenju.

    Agrotehničke mere
    Plodored
    Luk kao i ostale kulture iz porodice Alliaceae ne smeju se uzgajati na istoj površini do 5 godina zbog brojnih zajedničkih bolesti i štetočina. Dobre predkulture luku su: pšenica, ječam, uljana repica i deteline za letnju setvu ili jesenju sadnju ili pak krompir i pasulj za prolećnu sadnju. Kao predkulturu treba izbegavati zob i raž jer ih napada ista štetočina. Udaljenost druge parcele luka treba biti njamanje 300 m.

    Obrada zemljišta
    Osnovnu obradu zemljišta za jesenju sadnju luka potrebno je obaviti odmah nakon skidanja pretkultura. Na većim površinama zemljište se ore do dubine od 30-35 cm, pođubri i pripremi kao za sadnju tanjiranjem ili setvospremačom. Na manjim površinama i u vrtu obrada i priprema zemljišta obavlja se ručno.

    Đubrenje
    Kako je setva u rano proleće, obrada zemljišta počinje u jesen. U osnovnom đubrenju koristi se 600-800 kg NPK u korist azota i kalijuma, a 0,5 vrednost fosfora (sve zavisi od analize zemljišta). Potrebno je tanjiranje (zatvaranje brazde). Pre setve uneti još 300-400 kg NPK 7:14:21. Obrada zemljišta setvospremačom mora biti vrlo kvalitetna, bez mikrodepresija. Prihranjivanje se vrši i do dva puta i to u fazi 3 lista do 100 kg/ha KAN-a u fazi stvaranja glavica. Trebalo bi biti na oprezu s azotom jer isti produžava vegetaciju i utiče na kvalitet lukovice.

    Setva i sadnja
    Proizvodnja luka može biti iz semena i iz lukovice. Proizvodnja je rentabilnija iz semena jer je prinos viši, a proces proizvodnje u celosti je mehanizovan. Potrebna količina semena je 6-7 kg/ha ili 1 688 000 semena/ha, a količina semena zavisi od razmaka redova i razmaka u redu. Za proizvodnju krupnog luka potrebno je 27-30 biljaka u dužnom metru, a za sitnije glavice 30-35 biljaka. Razmak gredice od gredice je 50 cm (seje se najčešće u 5 redova razmaka 25 cm), a dubina setve je 1,5-2 cm. Proizvodnja luka iz lukovice traži visok nivo agrotehničkih mera, mogućnost zalivanja, a priprema zemljišta i đubrenje ista je kao i kod proizvodnje luka iz semena. Sadnja je nešto ranije, čim to omoguće spoljni vremenski uslovi, i obavlja se mehanizovano - sadilicom. Lukovice ne smeju da proklijaju, dubina sadnje 2 cm, a količina lukovica po ha 600-800 kg (u zavisnosti od krupnoće).

    Nega zasada
    Navodnjavanje luka moguće je sistemom kišenja (koje se naročito primenjuje nakon setve luka kako bi se sprečilo stvaranje pokorice), sistemon „kap po kap“ kao i navodnjavanjem u brzade. Zaliva se intezivnije tokom suvog vremena i redovno plevi, pogotovo dok se oblikuju biljke. Okopavati ga treba plitko, pazeći da se ne ošteti relativno plitko korenje, a obično su dostatna 2-3 kultiviranja. Prvi se put kultivira nakon nicanja, a zatim 2-3 nedelje kasnije, s tim da se pritom i prihranjuje s 1-1,5 kg KAN-a na 100 m². Navodnjavanje je poželjno u početnim fazama rasta, kada luk razvija novo lišće i dok lukovica raste (ako je suvo proleće).

    Vađenje luka
    Luk se vadi kada lišće omekša i počne se sušiti, a oko 70 % stabljika polegne. Vadi se, u zavisnosti od sorte, od početka do kraja avgusta, ali bolje je do 15.08. jer, što glavica duže ostane u zemlji, smanjuje joj se kvalitet i teže se čuva. Vađenje se planira kada je vreme suvo, vadi se vadilicama, luk ostaje u u trakama. Luk se sprema u skladišta, ljušte se suvišne ovojne ljuske, kalibrira i pakuje u pletene polietilenske vreće. Skladišti se na temperaturi 0-2 ºC i RV (relativna vlažnost vazduha) 70-75 %, tako se može čuvati celu godinu. Iz semena direktnom setvom prinos može biti 40-50 t/ha, a iz lukovice 20-25 t/ha.

     
     
  6. Font Size
    #25
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Beli luk




    Smatra se da su beli luk prvi počeli uzgajati Egipćani kao i je odigrao važnu ulogu u njihovoj kulturi. Smatrali su ga svetom biljkom kao i se često pronalazio u grobnicama faraona. Zbog intenzivne arome i ukusa, beli luk se ne koristi kao povrće u užem smislu, ali pre svega kao dodatak mnogim jelima. Prema svom sastavu ima visoku nutritivnu vrednost. Semenka belog luka sadrži vodu, belančevine, masti, ugljene hidrate, vlakna i minerale: natrijum, kalijum, magnezijum, kalcijum, fosfor, gvožđe, sumpor. Glavni vitamini prisutni u belom luku su: karoten, vitamina E, B1, B2, B3 i vitamin C. Zdravstvenu vrednost mu daje eterično ulje koje sadrži sumpor (ukus i miris) i biljni antibiotik - alicin.

    Gajenje belog luka
    Setva
    Sadi se u jesen ili rano proleće. Pre sadnje čenovi se odvajaju od glavice, a oni krupniji koriste za sadnju. Mali se čen okrene korenom nadole, malo nagazi u zemlju i nagrne se ceo jarčić. Sadnja se može obavljati mehanizovano sadilicama. Na ravnom zemljištu sadi se u redove razmaka 30 cm, a u redu razmak češnjeva treba biti 10-12 cm, dubina sadnje u jesen je na 4-5 cm, a u proleće 2-3 cm. Vadi se kada lišće požuti i stabljika polegne. Za beli luk iz jesenje sadnje to je krajem juna, a za onaj iz prolećne sadnje krajem avgusta. Posle vađenja se odvozi na provetreno mesto zaštićeno od sunca gde se čuva na temperaturi od 1-2 ºC uz relativnu vlagu vazduha od 70-75 % i uz provetravanje. Prinosi belog luka proizvedenog prolećnom sadnjom su 5-8 t/ha, a onoga iz jesenje, 10-12 t/ha.

    Neposredno pre sadnje za reprodukciju se biraju zdrave i neoštećene krupnije lukovice pravilnih oblika. Ako je to moguće najbolje je upotrebiti spoljne čenove. Sve do sadnje lukovice se čuvaju u provetrenom skladištu na temperaturi potrebnoj za sadnju. Za jesenju sadnju preporučuje se čuvanje na temperaturi 15 – 16 °C što uslovljava jaku dormantnost (sposobnost semena kontinentalnih biljaka da odloži klijanje dok se ne steknu povoljni uslovi za to), a pred samu sadnju na 5 – 6 °C, čime se dormantnost prekida. Niske temperature pre sadnje pospešuju razvoj listova i produžuju vegetaciju što povećava lukovicu. Čenovi se odvajaju neposredno pred sadnju, klasiraju prema veličini i tretiraju odgovarajućim fungicidom. Iako i čenovi od oko 1grama težine mogu dati biljku, bolje je saditi krupnije čenove od 4-6 grama, jer se od krupnijih čenova dobiju veće glavice. Sadnja se obavlja ručno, mehanizovano, sadilicama na ravno zemljište ili na prethodno pripremljene gredice. Sadi se u redove razmaka 20 – 30 cm, a razmak biljaka u redu zavisi od krupnoće čenova za sadnju. Pri ručnoj sadnji čenovi se sade uspravno tako da začetak stabljike dođe na dubinu 4-5 cm, a u hladnijim područjima pri jesenjoj sadnji i nešto dublje. Za površinu od 1 ha proizvodnje zasnovane u jesen potrebno je osigurati oko 1.000 kg, a za prolećnu proizvodnju 700 - 800 kg sadnog materijala.

    U kontinentalnim područjima u jesen se sadi sredinom oktobra. Ako se sadi u proleće najpovoljnija je rana sadnja, čim to vremenski uslovi dozvole. Postoje preporuke ranije jesenje sadnje, sredinom septembra, da se tokom vegetacije razvije više listova, a lukovica razvije sredinom leta.

    Đubrenje i plodosmena
    Srednje plodna zemljišta pođubre se s oko 1000 kg NPK 7:14:21. U proleće u fazi 3 lista vrši se prihrana sa 100-150 kg KAN-a. Beli luk se obvezno gaji u plodoredu. Na istoj površini proizvodnja se može ponoviti svakih četiri do pet godina i to je najsigurnija i ekološki najprihvatljivija mera zaštite od lukove nematode, koja može učiniti velike štete u zasadu. Ne podnosi sam sebe niti bilo koji drugi luk kao predkulturu. Iz istog razloga preporučuje se primeniti organsku đubrenje za predkulturu. Obično se gaji iza kultura koje su đubrene stajskim đubrivom i ostavljaju rastresito i nezakorovljeno zemljište. Od povrća to su najčešće paradajz, paprika, krastavci i krompir. Do početka glavičenja, biljka iskoristi trećinu potrebnih hraniva. U vreme početka glavičenja, prihrana azotnim đubrivom je odlučujuća za prinos. Prevelika količina azota može pospešiti sekundarno grananje i proizvodnju nestandardnih lukovica.

    Temperatura
    Beli luk je otporniji od luka na zimu i mraz, jer ima čvršće ovojne ljuske. Optimalna temperatura za gajenje je 18-22 °C, a u periodu dozrevanja mora biti malo viša (oko 26 °C). Tokom dozrevanja bilo bi dobro da je vlažnost vazduha 60-65 %. Gajenje u plodoredu svake 3-4 godine, a najpogodnije pretkulture su: kupus, paradajz i paprika, jer ostavljaju rastresito i nezakorovljeno zemljište. Vrlo je zahtevan prema hranivima.

    Nega useva
    Tokom vegetacije nega se useva sastoji od borbe protiv korova, navodnjavanja, prihrane i zaštite od biljnih bolesti i štetočina. Primena herbicida veliko je olakšanje u borbi protiv korova, jer su mehaničke mere teško sprovedive i zahtevaju mnogo rada. Prolećna prihrana uz međurednu obradu posle nicanja omogućiće bolji vodno-vazdušni režim i nadoknaditi isprani azot tokom zime. U slučaju dužeg sušnog perioda navodnjavanje belog luka može osigurati nesmetani rast, ali 3 nedelje pre planirane berbe navodnjavanje treba prestati.

     
     
  7. Font Size
    #26
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Izbor kultivara i ekoloških tipova
    Jesenji - (ozimi), sade se u jesen, prezimljuju i u sledećoj godini odmah na proleće počinju razvijati vegetativnu masu i lukovicu, sazrevaju početkom leta. Imaju kraće razdoblje mirovanja kao i se kao takvi u ambijentalnim uslovima njihov repromaterijal ne može čuvati do proleća. Listovi i lažna stabljika su im većinom širi i krupniji, i sama glavica je krupnija, s manjim brojem krupnijih čenova. Prolećni - sade se u proleće, a sazrevaju sredinom leta. U uslovima ambijenta se mogu dobro očuvati do proleća, jer imaju duže razdoblje mirovanja. Ovi ekotipovi su osetljiviji na niske temperature i ih iz tog razloga ih sadimo u proleće. Listovi i lažna stabljika su im tanji i uži, a glavice sitnije s većim brojem sinijih čenova. Alternativni - po svojstvima su bliži proletnjim ekotipovima, ali se mogu saditi u jesen jer su otporniji na niske temperature od prolećnih. Sadnjom u jesen im se produžuje vegetacija, što prouzrokuje nešto krupniju glavicu i samim time veći prinos u odnosu na prolećnu sadnju.

    Berba i prinosi
    Beli luk je zreo za vađenje kad lažna stabljika omekša i nadzemni deo počne polegati. U to je vreme u rezervnom tkivu lukova najviše šećera, što se može kontrolisati refraktometrom. Preporučuje se vađenje belog luka kad je još oko trećine lišća zeleno, a ako se vadi mehanizovano, još i ranije. Za beli luk jesenje sadnje to je najčešće krajem jula, a kod prolećne sadnje tokom avgusta. Vađenje se obavlja po suvom i lepom vremenu, kad je zemljište umereno prosušeno, s pomoću posebnih vadilica. Nakon vađenja beli luk je potrebno s polja dopremiti u prostor zaštićen od sunca i u tankom sloju prosušiti. Zatim se očisti od lišća i ostatka korena kao i kalibrira prema standardima. Pri tim operacijama treba izbegavati udarce. Pri mehaniziranom vađenju prvo se pokosi lišće, a nakon toga vadi prilagođenim vadilicama. Taj se način koristi prvenstveno za vađenje belog luka za preradu. Beli luk se može čuvati tokom cele godine u skladištima s kontrolisanim uslovima, na temperaturi 1 – 2 °C, pri relativnoj vlazi vazduha 70 – 75 %, uz stalno provetravanje. Prinos belog luka zavisi od ekotipa, roka sadnje, sadnog materijala i načinu sadnje.

    Budući da za sadnju belog luka u sledećoj godini proizvođač mora ostaviti do 1 t/ha, to se smanjuje deo koji se može ponuditi tržištu za oko 20 %. Prema normama kvaliteta evropskog tržišta beli luk “ekstra klase” mora biti karakteristične boje za tip, cele glavice, pravilnog oblika, dobro očišćen, koren mora biti precizno odrezan, a čenovi moraju biti čvrsto vezani u glavici. Najmanji prodnos glavice mora biti 45 mm, a razlika između najveće i najmanje glavice u jedinici pakovanja najviše 20 mm. Beli luk “prve klase” mora biti ceo pretežno pravilnog oblika, čenova čvrsto priljubljenih i boje normalne za tip. Dozvoljen je nepravilni oblik zbog nenormalnog vegetativnog rasta i manje pucanje ovojnih ljuski, najmanji prečnik lukovice 30 mm, a razlika između najveće i najmanje lukovice 15 mm. Za “drugu klasu” dozvoljeno je pucanje spoljnih ljuski, nepravilan oblik lukovice, lagani natisak ako ne utiče na održivost a u glavici sme nedostajati najviše 3 čena. Krupnoća mora biti kao kod “prve klase”.

    Skladištenje belog luka
    Očišćeni i sortirani beli luk skladišti se u mrežastim vrećama, boks paletama ili rinfuzi. U skladištu je najvažnije održavati reltivnu vlagu vazduha manju od 70 % da se izbrgne nicanje korenčića i pojave površinske plesni. Najbolja održivost u skladištu je pri temperaturi od 1 - 2 °C. Slična je održivost na 20 - 30 °C, ali se pri tim temperaturama izgubi mnogo vlage pa se malo smežura. Prelazak korenčića i klice u skladištu najbrži je pri temperaturama od 5 - 10 °C.

    Lekovitost belog luka
    Jedinstveni sastav belog luka, koji sadrži ceo niz sumpornih jedinjenja, štiti nas od oksidativnog stresa i upala. Beli luk takođe utiče na nivo triglicerida i uopšte, holesterola u krvi. Beli luk sprečava stvaranje krvnih ugrušaka, zahvaljujući jednom posebnom sastojku, koji se zove ajoen. Vrlo impresivna je sposobnost belog luka ka smanjenju krvnog pritiska. Istraživanja belog luka potvrđuju da ova biljka značajna antikancerogena svojstva. Pokazalo se, da redovno konzumiranje većih količina belog luka značajno smanjuje rizik od pojave mnogih vrsta raka. Radi efikasne prevencije raka je potrebno konzumirati veće količine ove namirnice, u čemu mogu pomoći kapsule ili tablete belog luka. Beli luk i njegovi sastojci su podvrgnuti brojnim istraživanjima da bi se dokazalo njihovo delovanje na infekcije uzrokovane bakterijama i virusima. Njegovo antimikrobno delovanje takođe uključuje gljivice i parazite. Jedan od sastojaka belog luka, ajoen, pokazao se posebno efekasnim u liječenju gljivice Candida albicans, Pseudomonas aeruginosa, kao i na mnoge druge bakterije.

    Istoriske zanimljivosti
    O lekovitim svojstvima belog luka jako su dobro znali drevni Grci i Rimljani, čiji su sportisti jeli beli luk pre sportskih takmičenja. Pre nego što su krenuli u rat, grčki i rimski vojnici su konzumirali beli luk. Kasnije, beli luk se proširio i u druga područja svijeta. U 6. veku, beli luk se počeo uzgajati u Kini i Indiji, gde je poznat po svojim terapeutskim svojstvima. Starorimski pisac Plinije opisao je beli luk kao lek za 61 zdravstvenu tegobu. Beli luk možemo naći i kao sastojak u nizu recepata Apicijevog kuvara (najstariji kuvar sačuvan u celosti). Hipokrat (otac medicine) preporučivao ga je u ishrani. Prvi zapisani štrajk u istoriji, koji se zbio u drevnom Egiptu, uzrokovan je upravo izbacivanjem belog luka iz svakodnevne ishrane robova. Kroz istoriju se koristio i kao lek za astmu, ubod škorpiona, a tokom Srednjeg veka verovalo se da je lek za kugu.

     
     
  8. Font Size
    #27
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Lubenica



    Lubenica je jednogodišnja zeljasta biljka iz porodice Cucurbitaceae. Razvija snažni korenov sistem koji se najvećim delom razvija u zoni do 40 cm zemljišta, a glavni koren dopire u dužinu od 2-3 m. Stablo je razgranato, snažno, na njemu se nalaze puzeće vreže, a u zavisnosti od sorti mogu narasti 3-4 m. Cvetovi su razmešteni pojedinačno i izrazito su žute boje. Otvaraju se u jutarnjim satima i cvetaju samo jedan dan, a neoplođeni ženski cvetovi ostanu otvoreni i sledećih dana. Lubenica je stranooplodna biljka i proizvodi se najčešće iz rasada, ali može i direktno iz semena. Gaji se na otvorenom polju, u plastenicima i kombinovano. Rana proizvodnja uspešna je u plastenicima bez ili s povremenim grejanjem.

    Agroekološki uslovi
    Temperatura
    Minimalna temperatura za klijanje semena je oko 15 °C, a optimalna oko 30 °C. Ako temperature tokom gajenja padnu ispod 10 °C, biljka počinje žuteti i vrlo teško se oporavlja čak i ako su kasnije temperature povoljne. Lubenice su biljke intezivnog svetla. Oblačno vreme, naročito u vreme rasta plodova, nepovoljno utiče na njihov porast.

    Voda
    Snabdevanje vodom treba biti dovoljna naročito u fazama razvoja vreže, u cvetanju i zametanju plodova. Za rast i razvoj lubenice potrebno je 300-400 m3 vode/ha, što zavisi od vremena (suša ili ne). Vlažnost je izuzetno važna u vremenu rasta plodova, ali 15-20 dana pred zrenje navodnjavanje se prekida.

    Zemljište
    Zemljište za gajenje lubenica mora biti rastresito, dobre strukture, duboko poorano u jesen, na oceditom terenu. Idealna su aluvijalna zemljišta gde se voda ne zadržava i glinasto-peskovita zemljišta. Hladno, zbijeno, vlažno zemljište nije dobro za ovu proizvodnju. Koren lubenice je dug, ponekad i više od 2 m, ali u sloju 40-50 cm od površine je najveća masa. Za rast i plodonošenje kiselost zemljišta treba biti pH 5,0 – 5,5.

    Agrotehničke mere
    Plodored
    Za lubenice, kao i karastavce dobar predusev može biti paprika, paradajz, krompir, leguminoze i trave. Poželjno je menjati plodored svake 4 godine, ali od toga se može i delimično odstupiti.

    Obrada zemljišta
    Zemljište za gajenje treba da ima najmanje 2,5 % humusa, tako da zaoravanje 30-50 t/ha stajskog đubriva u osnovnom đubrenju treba biti neizostavna agrotehnička mera. Neposredno pre setve ili sadnje, potrebno je gornji sloj zemlje usitniti u manje grudice pomoću vrtne freze. Rastresit sloj sačinjen od sitnih grudvica zadržava vlagu u zemljištu, daje posađenim biljkama oslonac i pogoduje dobrom razvoju korenja i zdrav rast biljke. Kako bi poboljšali rast biljke, sprečili rast korova i omogućili da u vreme setve i ubiranja plodova zemlja dobije dovoljno vlage, zemljište je potrebno redovno sitniti.

    Đubrenje
    Osnovnom obradom unosi se stajsko đubrivo i kompost 30-40 t/ha i ako je moguće, unošenje zrelog stajskog đubriva u toku sadnje u kućice. Treba voditi računa da stajsko đubrivo koji se unosi u toku sadnje ili setve bude humificirano, tj. dobro zrelo jer u suprotnom mladi koren ili klica mogu izgoreti i ceo trud je uzaludan. Ako se stajsko đubrivo unosi u kućice potrebno je oko 2 kg po kućici, stavlja se na dno, a iznad stajskog đubriva nanosi se tanki sloj zemlje.

    U osnovnoj obradi unosi se 400-500 kg mineralnog đubriva NPK u odnosu 1:2:1. Fosfor je vrlo značajan za dobar prinos. Prihrana lubenice (ako nema preporuke i analize zemljišta) vrši se 10 dana od presađivanja do 50 % težine prva dva ploda. Važno je pratiti razvoj biljke kao i u vreme stvaranja vreže (grana, loze), treba prihraniti sa KAN-om 150-170 kg/ha u dva ponavljanja.

    Prihrana se izvodi pre navodnjavanja, treba paziti da đubrivo ne padne na list, kako ne bi došlo do paleži. Ovo nije važno ako je sistem zalivanja kap po kap, pa se đubrivo zajedno sa vodom unosi u zonu korena. Ujedno to je i najbolja metoda.

    Praksa je pokazala da 3-4 prihranjivanja u razmacima od osam dana kristalinskim oblicima đubriva pojačanim s mikroelementima (magnezijumom, bakrom i gvožđem), daju odlične rezultate u kvalitetu i prinosu lubenica. Kristalinska đubriva mogu se i folijarno primeniti u koncentraciji od 0,1-0,2 %, s tim što se mora pratiti uputstvo za tu vrstu primene. Folijarnu prihranu treba vršiti kasno posle podne, rano u jutro ili za vreme oblačnih dana.

    Setva i sadnja
    Poznato je nekoliko načina gajenja lubenica, a najčešći su:

    Gajenje u niskim tunelima - Na pripremljenu zemlju (stajsko đubrivo, đubrivo, dezinsekcija i dr.) se postavlja crna folija koja mora dobro prijanjati uz zemljište. Na razmak 70-80 cm u redu naprave se otvori u koje se seje seme ili sade sadnice lubenice. Posejane ili posađene lubenice pokriju se plastičnom folijom u vidu niskog tunela visine 50-70 cm. Red od reda udaljen je 80-100 cm. Viša temperatura zemljišta pod crnom folijom, dovoljno vlage, pojačana mikrobiološka aktivnost u zemljištu, daju dobre uslove za rast i razvoj biljke. Ako su dani topli, tunele treba na krajevima otvarati i vršiti provetravanje zasada da se spreči rana pojava bolesti. Polovinom maja kada je biljka zaštićena od mrazeva, folija se skida. Ovo gajenje omogućuje 10-15 dana ranije plodonošenje i biljke su otpornije na štetočine i bolesti.

    Iz rasada - Setva semena za gajenje rasada lubenica koje trebaju biti spremne za sadnju za kraj aprila vrši se 10. - 15.03. u zaštićenom prostoru (plastenik, staklenik, topla leja). Seme se seje u tresetne kocke ili kontejnere prečnika 8-10 cm ili Jiffi kocke. Do nicanja temperatura treba biti 22-25 ºC, a posle nicanja temperatura se snižava nekoliko dana na 15-16 ºC kako bi se razvilo čvrsto i kratko stablo. U fazi 2-3 lista temperatura se ponovo podiže na 20-23 ºC, ali tokom noći treba ostati na 15-16 ºC. U fazi 6-8 listova i kada koren omota tj. ispuni prostor u loncu, biljka je spremna za presađivanje. Nekoliko dana pre presađivanja temperature se postepeno snižavaju, ventilacija i krovni prozori ostaju otvoreni i preko noći, a biljke se obilno zaliju dan pre presađivanja. Sadnice se ručno ili sadilicama sade u pripremljene rupe, treba paziti da se ne posade dublje nego što su bile u lončiću. Posle sadnje biljke treba obilno zaliti s 25-30 l vode/m2.

    Sadnja bujnih sorata treba biti na razmak 100 cm u redu, a 150 cm između reda, dok kod sorata sa manje lista sadnja može biti 100 x 100. Na većim površinama na svakih 80-100 m ostave se putevi širine 3 m za prolaz mehanizacije.

    Danas je uglavnom ceo ciklus mehanizovan, tako da se u jednom prohodu postavlja sistem za navodnjavanje na zemljište, zatim crna folija s rupama za rasad, odmah se vrši sadnja, a na rasad se navlači zaštitni perforirani pokrivač (agril i sl.).

    Nega zasada
    Međuredno kultiviranje nije potrebno ako je sadnja na foliji, ali ako je u zemljištu tada je ova mera moguća sve dok se redovi ne zatvore s lozom i lišćem.

    Od početka plodonošenja zaliva se svaki nedelju. Bolje je jedno obilno zalivanje nego svaki dan po malo ako je navodnjavanje putem rotirajućih dizni, iz razloga što svakodnevno vlaženje lista ima za posledicu pojavu bolesti. Ako je navodnjavanje metodom kap po kap, treba ga obavljati svakodnevno jer se na taj način ne ugrožava nadzemni deo biljke.

    Berba i prinosi
    Lubenica je zrela 80-95 dana od dana sadnje. Danas je na tržištu prisutno puno sorata različitih dužina vegetacije, a porast i zrenje direktno je vezana za broj sunčanih dana. Bere se ujutro, odsecanjem drške nožem ili mehanički. Prinos zavisi od sorte, a kreće se od 20-60 t/ha.

     
     
  9. Font Size
    #28
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Loboda



    Loboda je jednogodišnja zeljasta biljka od koje se za konzumaciju koristi lišće i mladi bočni izdanci. Gaji se u porodičnim vrtovima, a u manjoj meri prodaje se na lokalnim tržnicama. Lišće i mladi izdanci koriste se na isti način kao spanać.

    Ima dubok, razgranat koren i rozetu od 6 – 8 listova. Cvetna stabljika visine je do 1,5 m, listovi su jednostavni, trouglastog ili srcolikog oblika, a cvet je metlica s mnogo žučkastih ili ružičastih cvetova. Oprašuju se vetrom. Seme je okruglo i spljošteno, prečnika oko 2 mm i apsolutne težine 4 – 6 g.

    Agroekološki uslovi za gajenje lobode
    Za nicanje lobode potrebno je minimalno 10 °C. Bolje podnosi visoke temperature od spanaća, a osetljivija je na kasne prolećne mrazeve. Ravnomerno snabdevanje vodom omogućuje razvoj većeg i kvalitetnijeg lišća, pa je mera navodnjavanja pri gajenju poželjna. Dobro uspeva na dubokom, strukturnom zemljištu uz pH 6 – 7,4, na sunčanim, ali i blago zasenjenim položajima.

    Agrotehničke mere pri gajenju lobode
    Dobre pretkulture su joj paradajz, paprika i krompir. Za prolećnu setvu brazda se tanjira u jesen, a za jesenju setvu dodaje se mineralno NPK đubrivo (prema analizi zemljišta) u količini od 350 - 400 kg/ha formacije 8:16:24 ili 8:26:26. Potrebno je izvršiti jednu prihranu azotnim đubrivom koja ne sme biti izvršena prekasno. Na težim zemljištima dobro je formirati uzdignute gredice, a površina mora biti izravnata i fine mrvičaste strukture da se omogući što ravnomernija dubina setve.

    Đubrenje
    Đubrenje lobode zavisi od zaliha hraniva u zemljištu, a mora se voditi računa i o biljnim ostacima prethodne kulture, koja može ostaviti znatnu količinu hraniva. Na dobro obezbeđenom zemljištu s oko 30 mg fosfora i približno isto toliko kalijuma na 100 g zemljišta kao i 0,10 - 0,30 % ukupnog azota, prinos lobode najviše zavisi od đubrenja azotom. Đubrenje kalijumom u obliku kalijumovog hlorida ima prednost jer hlor smanjuje nakupljanje nitrata u lišću. Na srednje obezbeđenom zemljištu azotom, za đubrenje lobode ne bi trebalo koristiti više od 100 kg/ha čistog azota, i to prvenstveno u sulfatnom ili amidnom obliku.

    Nega zasada
    Tokom vegetacije izvodi se međuredna obrada, a nakon završetka proređivanja prihrani se azotnim đubrivom na bazi 40 kg čistog azota po hektaru. Kad se pojavi cvet, korisno ga je odstraniti jer ta mera pospešuje razvoj listova.

    Setva lobode
    U kontitnentalnim područjima seje se u drugoj polovini aprila uz razmak redova 30 – 50 cm i oko 10 cm u redu. Za oko 6 nedelja razvije se rozeta i tada se počinje brati a tako se ujedno i proređuje sklop na oko 25 – 30 cm razmaka između biljaka.

    Berba i skladištenje lobode
    U početku se beru cele rozete listova čupajući ili režuči u zoni korenovog vrata. Kada se izduži cvetna stabljika, beru se listovi i mlade sekundarne grane. U dobrim uslovima može se ubrati do 2,5 kg lišća po m2.

     
     
  10. Font Size
    #29
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Sočivo



    Sočivo se najviše gaji u Indiji. Lakše je svarljivo od pasulja, a vredna je namirnica s oko 25 % belančevina i do 60 % ugljenih hidrata. Najbrže procveta pri dužini dana od 15 – 16 sati. Dužina vegetacije ranih kultivara je 80 – 110 dana, a kasnih kultivara 125 – 189 dana.

    Ima razgranat koren na kojem su prisutne kvržišne bakterije. Stabljika je razgranata, poluuspravna i visoka 14 – 40 cm. Listovi su parno perasti s 4 – 7 pari sitnih liski. Cvetovi su leptirasti, pojedinačni ili po 2 – 4 na pojedinom kolencu, bele, ružičaste ili ljubičaste boje. Mahuna je pljosnata, glatka, s tupim vrhom, do 2 cm dužine s 1 do 2 semenke, oblika ćelije, žute, crvenkaste ili smeđe boje.

    Agroekološki uslovi za gajenje sočiva
    Temperatura
    Sočivo je biljka tople klime. Osetljiva je na niske temperature i već za blagog mraza strada. Minimalna temperatura nicanja iznosi 15 °C, a optimalna 18 – 21 °C. Pri temperaturi 24 °C i umerenoj vlagi vazduha i zemljišta, najbolji je rast i razvoj sočiva.

    Voda
    Nema većih zahteva prema vodi. Dobro podnosi sušu, ali i stagnirajuću vodu nakon obilnog pljuska. Na nedostatak vode osetljiva je u vreme cvetanja, oplodnje i nalivanja zrna.

    Zemljište
    Uspeva na različitim tipovima zemljišta, podnosi bazična i malo zaslanjena zemljišta. Najbolja su plodna strukturna i duboka zemljišta.

    Agrotehničke mere u gajenju sočiva
    Plodored
    Na istu površinu sočivo ne bi trebala doći 4 do 5 godina. Najbolje pretkulture su joj okopavine (krompir, šećerna repa) đubrene stajskim đubrivom.

    Obrada zemljišta
    Obrada zemljišta obavlja se kao i za sve druge mahunarke. Tokom jeseni zemljište se mora orati do 30 cm dubine i površinski sloj mora biti dobro usitnjen jer se sočivo seje vrlo plitko.

    Đubrenje
    Azotna đubriva upotrebljavaju se u manjim količinama i to samo radi osiguranja biljke azotom u prvim fazama razvoja. Kasnije ona same usvaja atmosferski azot kao i na taj način podmiruje svoje potrebe. Prilikom osnovnog đubrenja najbolje je dodati od 500 do 600 kg NPK 7-14-21 ili 8-16-24.

    Nega zasada
    S obzirom na to da se sočivo seje vrlo rano, retko se seje u suvo zemljište. Ako se to dogodi, nakon setve treba obaviti valjanje. Ako se stvori pokorica, potrebno je je rotacionim ili lakim drljačama uništiti.

    Setva leće
    Seje se u kasno proleće, kada prođe opasnost od mrazeva. U mehaniziranoj proizvodnji seje se žitnom sejalicom, uz razmak redova 17,5 – 30 cm sa 65 – 90 kg/ha semena, u zavisnosti od o apsolutnoj težini i upotrebnoj vrednosti. Bolje je sejati na uži razmak između redova, oko 12 cm, da bi se dobro iskoristila vegetaciona površina, ubrzalo pokrivanje zemljišta i tako smanjilo gubljenje vode iz zemljišta i zakorovljavanje. Dubina setve iznosi oko 3 – 5 cm.

    Žetva sočiva
    Žanje se kada su mahune u donjem delu potpuno zrele i seme im se osipa ili dvofazno, kada mahune požute, a one donje budu još čvrste. Ostavlja se oko 10 dana da seme prezori, a nakon toga se vrši adaptiranim žitnim kombajnima. Nakon žetve seme sočiva obično ima povećan sadržaj vode, pa ga pre uskladištenja treba sušiti na ispod 14 % vode.

    Prinosi sočiva vrlo su varijabilni, a zavise od kultivara i uslovia gajenja kao i mogu biti od 340 – 1 500 kg/ha.

     
     
  11. Font Size
    #30
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Sočivo



    Sočivo se najviše gaji u Indiji. Lakše je svarljivo od pasulja, a vredna je namirnica s oko 25 % belančevina i do 60 % ugljenih hidrata. Najbrže procveta pri dužini dana od 15 – 16 sati. Dužina vegetacije ranih kultivara je 80 – 110 dana, a kasnih kultivara 125 – 189 dana.

    Ima razgranat koren na kojem su prisutne kvržišne bakterije. Stabljika je razgranata, poluuspravna i visoka 14 – 40 cm. Listovi su parno perasti s 4 – 7 pari sitnih liski. Cvetovi su leptirasti, pojedinačni ili po 2 – 4 na pojedinom kolencu, bele, ružičaste ili ljubičaste boje. Mahuna je pljosnata, glatka, s tupim vrhom, do 2 cm dužine s 1 do 2 semenke, oblika ćelije, žute, crvenkaste ili smeđe boje.

    Agroekološki uslovi za gajenje sočiva
    Temperatura
    Sočivo je biljka tople klime. Osetljiva je na niske temperature i već za blagog mraza strada. Minimalna temperatura nicanja iznosi 15 °C, a optimalna 18 – 21 °C. Pri temperaturi 24 °C i umerenoj vlagi vazduha i zemljišta, najbolji je rast i razvoj sočiva.

    Voda
    Nema većih zahteva prema vodi. Dobro podnosi sušu, ali i stagnirajuću vodu nakon obilnog pljuska. Na nedostatak vode osetljiva je u vreme cvetanja, oplodnje i nalivanja zrna.

    Zemljište
    Uspeva na različitim tipovima zemljišta, podnosi bazična i malo zaslanjena zemljišta. Najbolja su plodna strukturna i duboka zemljišta.

    Agrotehničke mere u gajenju sočiva
    Plodored
    Na istu površinu sočivo ne bi trebala doći 4 do 5 godina. Najbolje pretkulture su joj okopavine (krompir, šećerna repa) đubrene stajskim đubrivom.

    Obrada zemljišta
    Obrada zemljišta obavlja se kao i za sve druge mahunarke. Tokom jeseni zemljište se mora orati do 30 cm dubine i površinski sloj mora biti dobro usitnjen jer se sočivo seje vrlo plitko.

    Đubrenje
    Azotna đubriva upotrebljavaju se u manjim količinama i to samo radi osiguranja biljke azotom u prvim fazama razvoja. Kasnije ona same usvaja atmosferski azot kao i na taj način podmiruje svoje potrebe. Prilikom osnovnog đubrenja najbolje je dodati od 500 do 600 kg NPK 7-14-21 ili 8-16-24.

    Nega zasada
    S obzirom na to da se sočivo seje vrlo rano, retko se seje u suvo zemljište. Ako se to dogodi, nakon setve treba obaviti valjanje. Ako se stvori pokorica, potrebno je je rotacionim ili lakim drljačama uništiti.

    Setva leće
    Seje se u kasno proleće, kada prođe opasnost od mrazeva. U mehaniziranoj proizvodnji seje se žitnom sejalicom, uz razmak redova 17,5 – 30 cm sa 65 – 90 kg/ha semena, u zavisnosti od o apsolutnoj težini i upotrebnoj vrednosti. Bolje je sejati na uži razmak između redova, oko 12 cm, da bi se dobro iskoristila vegetaciona površina, ubrzalo pokrivanje zemljišta i tako smanjilo gubljenje vode iz zemljišta i zakorovljavanje. Dubina setve iznosi oko 3 – 5 cm.

    Žetva sočiva
    Žanje se kada su mahune u donjem delu potpuno zrele i seme im se osipa ili dvofazno, kada mahune požute, a one donje budu još čvrste. Ostavlja se oko 10 dana da seme prezori, a nakon toga se vrši adaptiranim žitnim kombajnima. Nakon žetve seme sočiva obično ima povećan sadržaj vode, pa ga pre uskladištenja treba sušiti na ispod 14 % vode.

    Prinosi sočiva vrlo su varijabilni, a zavise od kultivara i uslovia gajenja kao i mogu biti od 340 – 1 500 kg/ha.

     
     
Strana 3 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Bookmarks

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  

Prijatelji Sajta