Zdravo Gost, ako čitate ovo, to znači da niste registrovani. Kliknite ovde da se registrujete u nekoliko jednostavnih koraka, uživaćete u svim odlikama našeg Foruma. Imajte na umu da su zabranjeni nepristojni ili besmisleni nikovi (bez brojeva ili slova nasumice).
Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja
Rezultati 11 do 20 od 32

Tema: Povrce - Biljne vrste

  1. Font Size
    #11
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Paradajz




    Paradajz je jednogodišnja biljka iz porodice Solonaceae. Gaji se u plastenicima, staklenicima i na polju. Deli se na srednje rane i kasne. Ima dobro razvijen vretenast koren s puno bočnih žila, a glavni koren prodire u zemljište do 1,5 m dubine. Najveća masa korenovog sistema razvija se do dubine od 40-50 cm što zavisi od kvaliteta zemljišta. Biljka isto tako stvara i adventivno korenje. Stablo je zeljasto, razgranato, a visina se kreće od 0,5-3 m što zavisi od gajenja. Svi zeleni delovi biljke obrasli su dlačicama, a cvetovi su skupljeni u grozd. Boja cveta je žuta. Oprašuje se uglavnom autogamno (samooprašivanje), ali u savremenoj proizvodnji u zaštićenom prostoru oprašivanje podstiče čovek.

    Agroekološki uslovi
    Temperatura
    Minimalna temperatura za klijanje semena je 10 ºC, a klijanje traje 8-23 dana. Optimalna temperatura za klijanje je 22-25 ºC, a za rast i razvoj sve do plodonošenja potrebna je temperatura od 18-22 ºC. Najpovoljnija relativna vlažnost vazduha je između 55-65 %.

    Svetlost
    Paradajz za rast i razvoj traži dosta svetlosti. Tokom jeseni i zime imamo nepovoljne uslove za gajenje paradajza u zaštićenim prostorima. Dužina dana za cvetanje i zametanje plodova iznosi 8-10 sati, što se u kontinentalnim uslovima postiže već u februaru i traje sve do oktobra.

    Voda
    Paradajz se svrstava u useve sa srednjim zahtevima za vodom. Kritično razdoblje za vlagu je vreme cvetanja i zametanja plodova, što traje 1-2 meseca. Za normalan rast i razvoj paradajz traži umerenu vlažnost zemljišta i vazduha (60-70 % PVK i 50-60 % relativne vlažnosti vazduha). (PVK – Poljski vodni kapacitet)

    Zemljište
    Zemljište za gajenje paradajza mora biti rastresito, dobre strukture, plodno, neutralno ili slabo kisele reakcije pH 6,0-6,5. Treba izbegavati zemljišta koja sardže puno gline jer u tim uslovima ne može se dobro razvijati korenov sistem. Isto tako je važno da zemljište na kojem se gaji paradajz ne sme imati visok nivo podzemnih voda.

    Agrotehničke mere
    Plodored
    U plodoredu, paradajz za prethodnu kulturu zahteva salatu, spanać, mladi luk, rotkvicu i sl., a nikada je ne treba uzgajati iza kultura iz porodica Solanaceae (paprika, patlidžan, krompir).

    Obrada zemljišta
    Zemljište za paradajz treba u jesen duboko preorati (30-35 cm). Pred sadnju se zemljište 1-2 puta obradi frezom. Na izravnano zemljište unose se herbicidi. U poslednje vreme sve je više prisutan gajenje na crnoj foliji, a ispod folije je sistem za navodnjavanje, kap po kap, pa se na taj način izbegava primena herbicida.

    Đubrenje
    Zbog velikih potreba za kalijumom za vreme rasta i sazrevanja ploda paradajz je uglavnom osjetljiv na manjak K. Tada plodovi prema peteljci ostaju zeleni (tamo ne sazrevaju), kao i žuto-ljubičasta pigmentacija unutar mreže žilica i ivica od vrha donjih listova. Kalijum se treba unositi u većim količinama, u obliku oksida, u odnosu od 1:2,5-3 N:K.

    Stajsko đubrivo se dodaje u količini 40-60 t/ha. Koristi se zrelo stajsko đubrivo koje se nakon rasipanja odmah unosi u zemljište, obično pred oranje. Za đubrenje paradajza koriste se razne kombinacije NPK mineralnih hraniva (s odnosom hraniva 7:14:21 ili 10:30:20) u količini 300-400 kg/ha. Za prihranjivanje se najčešće koristi KAN, u količini 200-300 kg/ha, ali je najbolje za prihranjivanje koristiti NPK đubriva u obliku kristalonske formulacije koja je pristupačna biljci. Prihranjivanje se obavlja 2-3 puta, i to u vreme cvetanja i zametanja prvih plodova kao i u vreme zrenja prvih plodova.

    Kod gajenja u zaštićenom prostoru ima nekoliko mogućnosti prihrane, ali svaka se bazira na osnovu analize zemljišta i preporuci stručnjaka. Najčešća prihrana je metodom kap po kap.

    Setva i sadnja
    Paradajz se proizvodi iz rasada i direktnom setvom. Za ranu poljsku proizvodnju setva semena za proizvodnju rasada počinje u južnim toplijim područjima oko 10. januara, a za srednje ranu oko 15. februara. U severnim područjima setva za ranu proizvodnju počinje oko 20. februara, a za kasniju početkom marta pa sve do 10. aprila, što zavisi i od sorte koju sejemo. Direktna setva na otvorenom, za proizvodnju industrijskog paradajza, počinje polovinom aprila i traje do 10. maja i obavlja se na gredicama. Koriste se precizne sejalice koje imaju ulagače za đubriva i herbicide. Dubina je setve 2-3 cm, a na gredicu se seju 2 reda razmaka 30 cm, a razmak kućica u redu 25-30 cm.

    Može se sejati direktno u lončanice, tresetne kocke, leje ili u plastične saće. Direktna setva zahteva veći grejani prostor. Bez obzira na to gde se setva obavlja, dubina zemljišnog supstrata treba biti 15 cm. Koriste se razne kombinacije zrelog stajskog đubriva, zemlje i peska, zatim gotove hranjive smese (Klasmann supstrat ili Brill supstrat).

    Pre setve, smesa se zbije daskom. Ako se seje u redove, razmak redova je 4-5 cm, dubina setve je 1,5-2 mm, a razmak od semenke do semenke je 2 cm. Ovako se dobije čvrst i neizdužen rasad. Nakon setve seme se pokrije hranivom smesom debljne 2 cm, zatim se malo zbije i dobro zalije.

    Veliki proizvođači rasada obično nakon setve i zalivanja, pokriju leju prozirnom plastikom ili novinama da bi se održala povoljna vlažnost. Taj se pokrivač drži do pojave prvih znakova nicanja. Tako se štedi u radnoj snazi potrebnoj za obavljanje zalivanja, a omogućuje se ravnomerna vlažnost u rasadu.

    Rasad paradajza za ranu proizvodnju, kao i za proizvodnju za plastenike, pikira se (presađuje) kad razvije 1-2 prava lista, (obično 20 dana nakon setve), u plastične lonce prečnika 10 cm, tresetne kocke 10x10 cm. Nakon što se pikirani rasad razvije, treba razmicati lonce ili kocke, kako bi biljke imale dovoljno prostora za svoj rast i razvoj.

    Sadnja paradajza obavlja se kad biljke formiraju 5-6 listova, pa sve dok se na njima pojave začeci prvih cvetnih grančica (što se postiže za 40-60 dana od nicanja). Nepikirani rasad se dan pre sadnje obilno zalije da bi se lakše čupao, a rasad u loncima ili kockicama poslednja se 2-3 dana ne zaliva, da bi se lakše vadio i da zemlja sa žila ne bi ispadala. Pred iznošenje, rasad se poprska jednim od fungicida na bazi bakra.

    Kao potpora za gajenje paradajza na okućnicama se najčešće koriste drveno kolje, dok su u plastenicima i staklenicima najpraktičniji plastificirani konopci obešeni o krovnu konstrukciju. U vrtinm centrima se mogu nabaviti i spiralni potpornji za paradajz izrađeni od metala uz koje se biljka lako vodi u vis.

    Vreme sadnje zavisi od regije proizvodnje. Tako u toplijim južnijim krajevima sadnja počinje već krajem marta za ranu proizvodnju na otvorenom, a u hladnijim krajevima sadnja počinje sredinom aprila do početka maja. Industrijska paradajz sadi se od 10-15 maja.

    Rana paradajz sadi se na razmak 70 x 35 cm (41000 biljaka/ha). Srednje rana i kasna paradajz sadi se na razmak 80 x 40 cm. U plastenicima i staklenicima sadi se na razmak 70 x 50 cm.

    Što se tiče navodnjavanja, od formiranja plodova, pa sve do berbe i tokom berbe, paradajzu je dovoljno 25-30 l/m2 ili 3 l/min po jednoj dužini, ako se vrši navodnjavanje kišenjem. Normalno da su u zimskom gajenju potrebe biljke za vlagom u zemljištu manje, ali u letnjom gajenju na otvorenom potrebno je nedeljno dodati 40-50 l vode/m2.

    Idealni je sistem navodnjavanja kap po kap ili primena perforiranih plastičnih cevi koje već prema određenom pritisku crpke doziraju vodu pokraj biljke. Idealno zalivanje je ono u ranim jutarnjim satima jer su biljke i zemljište u to vreme najhladniji, što je posebno važno u letnjim mesecima. Ovo je jednako važno i za proizvodnju paradajza u zaštićenom prostoru.

    Nega zasada
    Pinciranje (zakidanje zaperaka) - Paradajz raste tako da se mladi izdanci (tzv. zaperci) stvaraju u pazusima listova. Kad bismo pustili biljku da se slobodno razvija, poprimila bi zamršen žbunolik izgled. Zbog slabije provetrenosti porasla bi opasnost od razvoja gljivičnih bolesti, a i plodovi bi bili manji i slabijeg kvaliteta jer bi kroz gustiš izdanaka i listova sunce do njih teže prodiralo pa bi oni zbog toga neravnomerno dozrevali. Da bi se sprečilo da do toga dođe zaperci se otkidaju dok su još mali, tj. ne veći od 5 do 8 cm i to najmanje jednom nedeljno. Ako vam je neki zaperak promakne i naraste, više ga nemojte čupati, nego mu samo otkinite vrh.

    Dekaptacija (zakidanje vrhova) - obavlja se nakon što je biljka razvila 4-6 cvetnih grančica ili etaža (i do 14 etaža) da bi se ubrzala zrenje.

    Skidanje donjeg lišća - uklanja se donje lišće koje stari i uvija se, a počinje nakon što su prvi plodovi sazreli ili postigli veličinu karakterističnu za sortu. Ovo je važno zbog boljeg provetravanja useva. Naročito se izvodi u plastenicima i staklenicima. Nakon skidanja lišća (koje mora biti postepeno, 1-2 lista u jednom prohodu) obavezno je prskanje fungicidima, radi zaštite rana od napada uzročnika bolesti.

    Oplodnja - produktivnija je u doba oblačnog vremena s visokom relativnom vlažnosti vazduha (sprečava oslobađanje polena) obavlja se mehaničkim i hemijskim putem. Mehaničkim putem, upotrebom vibratora ili protresanjem gornjih žica za koje su biljke pričvršćene, vršimo oslobađanje polena koji na taj način lako oplodi tučak u cvetu. Ovaj postupak izvodi se u prepodnevnim satima kada je relativna vlažnost niža. Hemijska sredstva, fitohormoni ili stimulatori rasta takođe pomažu oplodnju. Ovim sredstvima tretiraju se prve 2-3 cvetne grančice, bilo da se prskaju ili potapaju u rastvor ovih sredstava. Ova se mera takođe obavlja u jutarnjim satima.

     
     
  2.    OGLASI


  3. Font Size
    #12
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Berba
    Berba je gotovo uvek 90-120 dana od sadnje. Kod rane i srednje rane proizvodnje berba traje od početka meseca jula pa do novembra. Za sveže tržište, u zavisnosti od o udaljenosti tržišta, određuje se trenutak berbe. Tako, za udaljeno tržište, gde transport traje 1-2 dana, berba se obavlja kada se na plodovima pojavi ružičasta boja. Potpuno crven i zreo paradajz bere se, ako se želi plasirati na mesnom tržištu. U početku se bere retko (svakih 6-7 dana), a kasnije češće (svaka 2-3 dana), a u staklenicima se berba vrši svaki dan. Rane sorte tokom juna i jula daju 70 % od ukupnog prinosa.

    Berba industrijskog paradajza iz direktne setve počinje kad je oko 70-75 % plodova zrelo, a kasnije se zrelost povećava za oko 5 % za svaki dan pri normalnim temperaturama. Za berbu industrijskog paradajza koriste se kombajni, koji imaju veliki dnevni učinak (1-1,5 ha), u plastenicima i staklenicima to se radi ručno.

    Paradajz može naknadno dozrevati, pa se zeleni plodovi, ubrani pre mraza i neoštećeni, koriste se u industriji za kiseljenje. Paradajz se pakuje u drvene gajbice, holandeze i u kartonske kutije čije su stranice obložene parafinom da sačuvaju svežinu i tako se transportuju.

    Hidroponsko gajenje paradajza
    Hidroponska proizvodnja odvija se u grejanom i povremeno grejanom zaštićenom prostoru (staklenici ili plastenici), što znači da je proizvodnja moguća tokom cele godine u vertikalnom gajenju s 20-34 etaža plodova. Hidroponi su zaštićeni pojedinačni prostori u kojima se biljke gaje bez zemljišta, sa ili bez inertnih supstrata (kocke ili ploče kamene vune, drvena piljevina, perlit, vlakna kokosova oraha, zobene ili pirinčane plevice ili njihove kombinacije).

    Rasad se proizvedi u čepovima kamene vune a u fazi dva prava lista biljke se presađuju u kontejnere s kokosovim vlaknom, a isti se ulaže u ploču čiji je sadržaj vlakno kokosovog oraha ili u kamenu vunu.

    Snabdevanje hranjivim rastvorom odgovarajućeg sastava makro- i mikorelemenata periodično se tokom dana 12-24 puta osigurava sistemom kapanja pomoću mikroprocesora i pogonskih računara.

     
     
  4. Font Size
    #13
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Radič



    Radič se pretežito koristi u svežem stanju. Karakterističan je njegov jedinstven gorak ukus, a od ugljenih hidrata najviše je zastupljena fruktoza i inulin, što ima naročitu vrednost u ishrani dijabetičara. Otporna je višegodišnja biljka koja se gaji kao jednogodišnja zbog bledih listova ili korenja. Postoje tri osnovna tipa: lisnati radič, glavati radič kao i radič koji se gaji zbog korena iz kojeg se u zatamnjenom prostoru proizvode etiolirani vršni pupoljci.

    Koren mu je kraći, jako razgranat i tek neznatno zadebljan. Boja listova je tamnozelene ili svetlo zelene boje (može biti i crvena), a glavne žile su bele boje. U mediteranskom području moguće je gajenje gotovo cele godine, a u kontinentalnom u prolećnom i jesenjem periodu.

    Agroekološki uslovi gajenja radiča
    Temperatura
    Radič najbrže niče pri temperaturi od 20 ºC za 5 – 6 dana, a pri 10 ºC, do nicanja prođe i 15 dana. Za vegetativni rast optimalna je temperatura 15 – 18 ºC, a minimalna 6 -8 ºC. Može podneti niske temperature od -3 ºC do -5 ºC, u zavisnosti od tipa i kultivara. Radič voli otvoreno, osunčano stanište, ali toleriše i malo senke.

    Voda
    Ravnomerno snabdevanje vodom bitno je za uspešno gajenje. Na lakim peskovitim zemljištima, uspešno se gaji uz navodnjavanje, a na težim zemljištima navodnjavanje nije potrebno.

    Zemljište
    Najpovoljnija su srednje teška zemljišta, dobre strukture i dobrog kapaciteta za vodu i vazduh uz pH 6 do 7.

    Agrotehničke mere pri gajenju radiča
    Plodored
    Radič se ne sme uzgajati na istoj površini najmanje 3 do 4 godine. Gaji se nakon kultura đubrenih organskim đubrivima (paradajz, krompir, krastavci). Dobra je pretkultura jer nakon berbe i čišćenja ostavlja dosta organske mase, korenja i lišća.

    Obrada zemljišta
    Zemljište se obrađuje na 20 – 40 cm dubine, a površinski setveni sloj mora biti fine mrvičaste strukture.

    Đubrenje
    Za glavati i lisnati radič preporučuje se 20 – 60 t/ha stajskog đubriva, 160 – 200 kg/ha fosfora i 80 – 160 kg/ha kalijuma. U zavisnosti od tipa radiča, načina gajenja i zalihama hraniva u zemljištu, potreba za hranivima radiča vrlo je različita.

    Nega zasada
    Kada biljke razviju 3 – 4 lista, proređuje se na razmak 15 – 30 cm, u zavisnosti od kultivara. Tokom vegetacije redovno se navodnjava i međuredno kultivira.

    Setva / sadnja radiča
    Za berbu mladih listova radič se redovno direktno seje na gredice uz razmak redova 10 – 15 cm ili omaške s 3 – 10 g semena po m2. Sejati treba što pliće (0,5 – 1 cm) i lagano povaljati. Ako se seje mehanizovano, sejalicama, tada se seje u junu ili julu u redove na međuredni razmak od 30 – 50 cm s 1 - 1,5 kg/ha semena. Radič se može uzgajati kao rasad u zaštićenom prostoru pri temperaturi višoj od 10 ºC, uz setvu u februaru ili martu. Presađuje se u martu ili aprilu, a berba počinje krajem maja ili početkom juna.

    Berba i skladištenje radiča
    Ako se seje rano u proleće, u februaru ili martu, do nicanja treba 2 do 3 nedelje, a nakon nicanja za 4 do 6 nedelja listovi rozete dostignu visinu 10 – 15 cm, kada se mogu brati. Bere se rezanjem lišća, ali tako da se ne ošteti vegetacioni vrh. Nakon berbe prema potrebi se zalije, a novi listovi ponovno su spremni za berbu za oko mesec dana. Posle rezidbe usev je potrebno prihraniti azotnim ili kombinovanim đubrivom. Tokom leta sve do jeseni usev se može brati više puta, ali postepeno biva sve slabiji.

    Odrezani listovi operu se u hladnoj vodi, ocede i tako dolaze na lokalno tržište pakovani u plitke gajbice prekrivene folijom. Uz 5 do 6 berbi može se računati na prinos do 2 kg/m2. Glavati radič pakuje se takođe u gajbice. Prosečna težina glavice okruglih, crvenih i šarenih kultivara može biti od 200 – 500 g, a izduženog tipa i više. Može se postići prinos do 30 t/ha. Lisnati radič po pravilu se ne skladišti, a prema potrebi može se održati do nedelju dana na temperaturi od 2 – 5 ºC i visokoj relativnoj vlazi vazduha. Glavati radič je nešto otporniji.

     
     
  5. Font Size
    #14
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Rabarbara



    Rabarbara je višegodišnja biljka koja može imati životni vek i do 30 godina, a gaji se obično od 7 – 9 godina. Ako se gaji iz semena, što se koristi samo naročito u selekciji, u prvoj godini razvije se zadebljani koren koji prodire u dubinu 60 – 70 cm. U proleće se razvije rozeta s lišćem. Cvetovi su krem bele boje i skupljeni su u cvet – metlicu.

    Kao namirnica koriste se sočne peteljke, koje mogu biti duge 30 – 60 cm i debele 1,5 – 4 cm. Ako je površina peteljke malo grublja, može se oguliti po celoj dužini jednim zahvatom nožem, a često je i ne treba guliti. U lišću je prisutan sastojak antrakinon, koji je u većoj količini otrovan, pa se liska lista ne koristi.

    Agroekološki uslovi za gajenje rabarbare
    Temperatura
    Rabarbara je biljka umerene, više prohladne klime vrlo velike otpornosti na niske temperature u stanju mirovanja. U jesen, kada se skrati dan i temperature padnu ispod 14 ºC, biljka odbacuje lišće, a zameću se spavajući pupoljci na rizomu. Za mirovanje su potrebne temperature niže od 10 ºC u trajanju od 12 – 16 nedelja. U proleće kada počinje razvoj nove rozete lišća, rabarbara je otporna na kasne mrazeve i može podneti -4 ºC bez oštećenja. Zbog velike površine lišća i velike transpiracije rabarbari je potrebno mnogo vlage.

    Zemljište
    Za gajenje su najpodesnija duboka, plodna, srednje teška zemljišta dobrog kapaciteta za vodu. Nivo podzemne vode ne sme biti viši od 75 cm. Optimalna reakcija zemljišta je od pH 5,6 – 7,2. Na kiselijim zemljištima uz đubrenje treba primeniti i kalcijum.

    Agrotehničke mere u gajenju rabarbare
    Plodored
    Rabarbara u gajenju ostaje na istom mestu 7 – 9 godina, ali za zasnivanje novog zasada preporučuje se pauza od najmanje 7 godina, odnosno izbor druge parcele.

    Obrada zemljišta
    Najmanje 2 meseca pre planirane sadnje izvodi se duboka obrada, a u zavisnosti od zemljišta primenjuju se i podrivači. Uz zaoravanje organskog đubriva dodaju se i startne količine fosfora i kalijuma.

    Đubrenje
    Pri zasnivanju novog zasada preporučuje se đubrenje organskim đubrivom do 40 t/ha, a korisno je i tokom gajenja svake druge ili treće godine pođubriti sa 15 – 20 t/ha između redova u jesen ili tokom zime.

    Nega zasada
    U prvoj godini nakon sadnje mođurednom obradom uništava se korov i održava struktura zemljišta, a prema potrebi i navodnjava, naročito ako je zasad posađen u proleće. U sledećim godinama primenjuje se prva prihrana, na završetku berbe druga, a krajem leta treća. Kada se u rozeti pojavi zametak cvetne stabljike, on se mora ukloniti.

    Sadnja rabarbare
    Rabarbara se razmnožava vegetativno, reznicama ili kulturom tkiva. U vreme mirovanja (jesen ili proleće) od dvogodišnjih ili trogodišnjih biljaka izvade se rizomi i podele tako da na svakom delu budu 2 – 3 pupoljka. Sadi se u jarke tako da se gornji deo reznice može pokriti sa 5 – 6 cm zemljišta. Razmak redova zavisi od bujnosti kultivara, a određuje se tako, da tokom leta zemljište bude sasvim pokriveno lišćem. Tako se bolje čuva vlažnost zemljišta i kontroliše korov. Razmak redova je obično je 1,5 – 2 m, a razmak u redu 40 – 60 cm.

    Berba i skladištenje rabarbare
    Berba počinje u drugoj godini nakon sadnje u proleće. Listovi se beru ručno kada je lisna liska potpuno razvijena. Peteljka se zahvati što niže i naglim pokretom ruke otkine, a zatim se otkine ili odreže liska i deo lisnog rukavca. U jednoj berbi beru se 2 – 4 lista po biljci. U prvoj godini berbe bere se 3 – 4 nedelje, a zatim ostavi biljku da razvije što više lišća. U kasnijim godinama bere se svakih 7 – 10 dana. U kontinentalnim područjima to je od sredine aprila do sredine juna ili kraja juna, u zavisnosti od temperatura. Mogu se postići prinosi od 20 – 40 t/ha.

    U pripremi za tržište stabljike se sortiraju prema dužini i debljini. Pakuju se u manje kutije ili gajbice po 5 kg, a za jediničnu prodaju u perforirane PE vrećice po 0,5 – 1 kg. Ako je potrebno, rabarbara se može skladištiti do 3 nedelje pri temperaturi od 0 do 1 ºC i relativnoj vlazi vazduha od 95 %.

     
     
  6. Font Size
    #15
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Postrna repa



    Postrna repa gaji se nakon žitarica, industrijskog graška ili ranih krmnih kultura. Koristi se kombinovano za ljudsku ishranu, a deo kao stočna krma.

    Kao namirnica koristi se zadebljali koren okruglastog ili valjkastog oblika. Na njegovom vršnom delu nalazi se rozeta s valjkasto izduženim lišćem koje je svetlo zelene boje i dlakavo. Na stabljici se nalaze grozdasti cvatovi. U 1 g može biti 300 – 400 semena.

    Agroekološki uslovi za gajenje postrne repe
    Temperatura
    Minimalna temperatura za nicanje je 5 ºC, a optimalna 20 ºC. Može podneti blage mrazeve do -4 ºC ako ne traju duže.

    Voda
    Ne podnosi stagniranje (zadržavanje) vode. Najisplativnije je je uzgajati uz navodnjavanje.

    Zemljište
    Za gajenje su najprikladnija lakša, peskovita zemljišta, bogata humusom, neutralne ili blago kisele reakcije, ali ne niže od pH 6. Na težim zemljištima može promeniti svoj karakterističan ukus.

    Agrotehničke mere u gajenju postrne repe
    Plodored
    Postrna repa ne sme se sejati na isto mesto najmanje 3 – 4 godine, a u to vreme na tome mestu ne smeju biti ni druge kupusnjače.

    Obrada zemljišta
    Za postrni usev, nakon žetve glavnog useva, uz potrebno đubrenje, površina se plitko obradi da sačuva što više vlage. Nakon setve zemljište se ravna.

    Đubrenje
    Za prosečan prinos od 30 t/ha preporučuje se 120 kg/ha azota, 80 kg/ha fosfora i 240 kg/ha kalijuma. Deo azota obično se aplicira u prihrani, pre međuredne obrade ili uz međurednu obradu.

    Nega zasada
    Uz međurednu obradu prema potrebi se proređuje. Ako je moguće, korisno je navodnjavanje kišenjem posle setve i tokom jula i avgusta.

    Setva / sadnja postrne repe
    Najviše se gaji direktnom setvom, no moguće je i gajenje iz rasada. Seje se preciznom sejalicom. U Evropskim zemljama gaje se rani kultivari setvom od marta do maja uz međuredni razmak od 20 – 30 cm, i razmak u redu oko 10 cm, za šta je potrebno 1,5 – 2,5 kg/ha semena. Za 80 – 60 dana zadebljali koren postigne prodnos od 6 – 10 cm, kad je spreman za berbu.

    Ako se planira posejati 15 – 20 biljaka/m2, onda se seje na međuredni razmak od 40 cm i razmak u redu 5 – 10 cm. U zavisnosti od pretkulture, može se sejati od kraja juna do sredine jula.

    Berba i skladištenje postrne repe
    Postrna repa bere se u drugoj polovini oktobra ili početkom novembraa pre jačih mrazeva. Vadi se odgovarajućim vadilicama, odreže se lišće i sortira po krupnoći. Prinosi najviše zavise od ostvarenog sklopa i količine kao i rasporeda padavina, a mogu biti 20 – 60 t/ha.

    Očišćena i sortirana postrna repa na tržište se otprema u mrežastim vrećama od sintetičkih vlakana po 30 kg po jedinici. Može se dobro čuvati u trapovima i podrumima do 5 meseci jer skladištenje u hladnjači, iako je moguće, obično nije ekonomično.

     
     
  7. Font Size
    #16
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Tušt



    Tušt je jednogodišnja, visine 15 - 30 cm. Stabljika je sočna, razgranata, polegla ili se uzdiže. Svetlozelene ili crvenkaste je boje. Listovi su sočni, obrnuto jajoliki, sjajni i glatki. Cvetovi su sitni, sa žučkastim venčićem, pojedinačni ili po 2 – 3 u pazusima listova. Mahuna je s poklopcem, dužine oko 5 mm. Semenke su crne i bubrežaste. One klijaju kasno u proleće, iz dubine zemljišta 0,5 – 2 cm, i nakon 40 godina. Masa 1 000 semena je 0,1 gram. Cveta od jula do oktobra.

    Seje se na sunčanom mestu, a voli peskovitu dobro dreniranu zemlju. Biljka može tolerisati loše uslove zbijenog zemljišta i suše a otporan je na visoke i niske temperature. Tušt vrlo brzo raste, pa se može seći već nakon 3 – 4 nedelje. Nakon podsecanja ponovno bujno raste. Može se naći kao korov u raznim usevima na oranicama, zatim u vrtovima, vinogradima, voćnjacima i na ruderalnim staništima (uz puteve i ograde, na šljunkovitim mestima i sl.).

    Učinak na ljudsko zdravlje
    Bogat je omega-3 masnim kiselinama, jedinjenjima koji se uglavnom nalaze u ribljim uljima. Omega-3 kiseline jačaju imunološki i kardeovasku*larni sistem. Tušt ima i protivupalna svojstva, poboljšava cirkulaciju kao i sprečava stvaranje ugrušaka krvi u arterijama. Bogat je i antioksidansima koji štite od uzročnika raka i štetnog delovanja slobod*nih radikala, a usporava i starenje. Tušt može po*moći i u regulisanju nivoa holesterola u krvi. Budući da opušta glatke mišiće, deluje na smanjivanje krv*nog pritiska. Sluzi ove biljke smiruju infekcije i upale u crevima kao i infekcije mokraćnog trakta. Preporučljiv je i protiv žgaravice, gastritisa, ali i zatvora. Ekstrakt sušenih listova i stabljika deluje protuupalno kao i kao sred*stvo protiv bolova. Spolja se može koristiti za lečenje grčeva u mišićima. U ishrani se koriste mladi sočni listovi i izdanci visine 3 – 5 cm. Tušt ne bi trebalo koristiti u prevelikim količi*nama jer sadrži oksalnu kiselinu koja opterećuje bubrege.

     
     
  8. Font Size
    #17
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Peršun korenaš



    Peršun pripada porodici štitarki (Apiaceae). To je dvogodišnja kultura koja u prvoj godini stvara vegetativne organe (koren i lišće), a u drugoj posle čuvanja preko zime iz posađenog korena razvija se cvetno stablo. Koren gubi upotrebnu vrednost čim započne stvaranje generativnih organa.

    Agroekološki uslovi
    Temperatura
    Peršun dobro podnosi zimu, pa bez problema može da prezimi u južnim područjima. Seme niče na 2 - 3 °C. Za optimalni rast potrebna mu je temperatura od 20 °C. Mlade biljke stradaju na -9 °C, a koren na -2 do -10 °C.

    Voda
    Kao i mrkvu, peršun je potrebno navodnjavati u prvim fazama razvoja. Posledice nedovoljne obezbeđenosti vodom početkom vegetacije su proređen sklop, a ako sušni period nastupi tokom intenzivnog debljanja korena, on ostaje kratak, nepravilnog oblika i žilav.

    Zemljište
    Peršun ima gotovo iste zahteve prema zemljištu kao i mrkva. Za svoj rast zahteva blago kiselo zemljište, pH od 5,5 - 6,5. Zemljište treba biti mrvičaste strukture, a kako su korovi potpuno nepoželjni, u zasadu peršina obavezno je primeniti herbicide koji se inkorporiraju u zemljište pre setve. Nestrukturirana i teška zemljišta (glinovita zemljišta) nepogodna su za tu kulturu jer uzrokuju deformaciju korena. Posebno pogodna zemljišta su peskovita i aluvijalna zemljišta uz odgovarajuću primenu mera zalivanja.

    Agrotehničke mere
    Plodored
    Peršun, kao i mrkva dolazi u plodoredu koji traje 3 - 4 godine. Dobre predkulture su: paradajz, kupus, paprika, zrnene i krmne mahune, krompir, žitarice i višegodišnje trave.

    Obrada zemljišta
    Jesenje oranje je potrebno obaviti na 25 - 30 cm dubine. Pre setve zemljište se đubri kompleksnim NPK-đubrivima u odnosu 10:20:30.

    Đubrenje
    Osnovna i startna đubrenje mogu se primeniti kao i kod mrkve s količinom NPK đubriva od 150 - 200 kg/ha azota, 300 - 400 kg/ha fosfora i 200-300 kg/ha kalijuma. Ako nema preporuke za prihranu, onda treba prihraniti s 200 kg KAN-a/ha u dva obroka, i to: kada biljke imaju 5 do 6 razvijenih listova prvi put i 30 do 40 dana nakon toga. Ako se proizvodi list za košenje, tada se nakon svake košenja prihrana ponavlja.

    Setva i sadnja
    Seje se u redove ili dvostruke trake u dobro pripremljeno sitno zemljište prethodno tretirano herbicidom (isto kao kod mrkve). Razmak između redova obično je 30 - 40 cm, razmak traka 5 - 9 cm, a između traka 75 cm. Ako nije uspjela primena herbicida pre setve, u fazi prvog razvijenog lista, može se ponovno tretirati herbicidom.

    Nega zasada
    Tokom vegetacije potrebno je dva do tri puta međuredno kultivirati. Kod drugog okopavanja treba sprovesti prihranu KAN-om.

    Vađenje peršina
    Prinos korena kreće se od 15 do 20 t/ha, a prinos svežeg lišća može biti od 20 do 30 t/ha u svežem stanju kao i se sušenjem istoga može se dobiti 2 - 3 t.

     
     
  9. Font Size
    #18
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Patlidžan




    Patlidžan se gaji na površinama manjim od onih za paradajz i papriku. U zemljama Afrike i Azije, kao i na Mediteranu ceni se kao korisno povrće i nazivaju ga mesom jer je bogato biljnim belančevinama, male je kalorične vrednosti. Na tržište dospeva od maja do novembra, može se uzgajati na otvorenom polju i u zaštićenim prostorima (staklenici i plastenici).

    Pripada porodici Solonaceae. Patlidžan ima vretenast slabo razvijen korenov sistem koji se pruža u dubinu do 80 cm. Stablo je žbunoliko, razgranato, visoko od 40-100 cm u zavisnosti od sorte. Listovi su naizmenično raspoređeni. Cvetovi izbijaju pojedinačno ili u grupi i svetlo ljubičaste su boje ili beli. Oprašuje je autogamno (samooprašivanje). Vegetacioni period od nicanja do berbe traje 100-130 dana.

    Agroekološki uslovi
    Temperatura
    Seme klija na temperaturi iznad 13-14 ºC, a najpogodnije su temperature za rast i razvoj između 16-18 ºC. Ako je proizvodnja u zaštićenom prostoru, za gajenje patlidžana potrebne su temperature od 16-20 ºC. Zbog ovih osobina proizvodi se iz rasada, a sadi se tek kad se zemljište ugreje na 18-21 ºC. Ako su temperature niske, ispod 15 ºC, ili previsoke, iznad 36 ºC, uz nedostatak ili višak vlage u zemljištu, dolazi do odbacivanja cvetova, pupoljaka i već zametnutih plodova.

    Zemljište
    Koren se brzo razvija, uglavnom u površinskom sloju zemljišta. Zemljište za patlidžan treba biti bogato organskim materijema, duboko, plodno, toplo, neutralne do slabo kisele reakcije. Uzastopnim uzgojem na istim površinama daje slabije rezultate. U plodoredu dolazi na prvo mesto jer se đubri stajskim đubrivom.

    Voda
    Zahtevi za vlagom u zemljištu takođe su veliki. Na nedostatak vlage biljka je naročito osetljiva u periodu cvetanja. Zbog suše u tom periodu mogu početi opadati cvetovi. Postupak natapanja sličan je kao kod paprike. Zasad patlidžana natapa se svakih 10 dana s 30-40 l vode/m2, u zavisnosti od rasporeda i količina padavina. Nakon svakog natapanja potrebna je međuredna obrada zemljišta kako bi se sačuvala potrebna vlažnost.

    Agrotehničke mere
    Plodored
    Kao prethodne kulture nepogodne su vrste iz familije Solanaceae - paradajz, paprika, krompir, a kao pretkulture dobre su salata, rotkvica, mladi luk.

    Obrada zemljišta i đubrenje
    Zemljište treba pripremiti isto kao za paradajz i papriku. Ore se u jesen na 30-50 cm dubine, i unosi se stajsko đubrivo u količini 40-50 t/ha, u zavisnosti od plodnosti zemljišta. Ako su zemljišta siromašna organskim materijema, ili u poslednje 2-3 godine nisu đubrena stajskim đubrivom, dodaju se veće količine stajskog đubriva, i obratno. Deo stajskog đubriva može se dodati u proleće, kod pripreme zemljišta za sadnju.

    U rano proleće se vrši obrada zemljišta, a tom prilikom se unose potrebna mineralna đubriva. U zemljište je potrebno uneti ukupno 120-160 kg N, 90-100 kg P2O5 i 150-200 kg K2O/ha. Od ove količine treba ostaviti 1/3 za prihranjivanje koje se izvodi 20-25 dana posle sadnje, zatim u vreme masovnog cvetanja. Od đubriva se koriste NPK 7:14:21, 8:16:24 i sl. U pripremi za sadnju (700-800 kg/ha) i KAN, ili 20:8:5 za prihranjivanje (ukupno 200-300 kg/ha).

    Izbor sorte
    Sorte patlidžana razlikuju se po obliku ploda koji može biti dugog cilindričnog, okruglo-jajastog i izduženo-kruškastog oblika. Boja spoljne pokožice ploda promjenljiva je i može biti tamnoljubičasta s jakim sjajem (što naše tržište najviše prihvata), tamnoljubičasta, bez sjaja, i crvenkastoljubičasta s jakim sjajem. Po veličini mogu biti sitni i krupni plodovi (od 50-1000 g).

    Setva i sadnja
    Patlidžan se gaji iz rasada, a seje se u tople leje i plastenike za ranu proizvodnju na otvorenom. Veličina lonca u koji se pikira treba biti 8-10 cm u prečniku jer se u protivnom, dobije slabiji rasad koji, onda, i u polju daje niži prinos. Patlidžan je u rasadu osetljiv na promene temperature, više nego ostale vrste povrća. Ako su noćne temperature 10-11ºC, dolazi do deformacije cvetova, plodovi se slabo zameću, i ako se razvijaju, deformirani su i neujednačene boje. Pred sadnju rasad ne treba zasušivati, kao kod drugih kultura jer patlidžan to ne podnosi. Za 250 kvalitetnih sadnica potreban je 1g semena.

    Biljke se presađuju kada prestane opasnost od mraza. Razmak sadnje je 70-80 cm između redova, a u redu 40-50 cm. Nakon sadnje, biljke se dobro zaliju (1-1,5 l vode na svaku biljku) i ostave tako oko 20 dana jer proces ukorenjavanja teče vrlo sporo.

    Nega zasada
    Od specifičnih mera nege, kod patlidžana se može sprovesti orezivanje i prekraćivanje vrhova, naročito u uslovima kratke vegetacije. Vrh se prikrati kad biljka razvije 5-6 plodova, a grančice koje ne nose cvet odstranjuju se, čime se ubrzava zrenje plodova.

    U Italiji, u južnom delu, vrši se zelena rezidba kojom se osigurava regeneracija biljke, pa biljke daju još jedan rod. Ova rezidba obavlja se krajem avgusta, kad biljka već počinje slabiti i davati sitne plodove, i to tako da se orežu sve suvišne grane, listovi, cvetovi, a ostavi se samo nekoliko dobrih zdravih grana. Tada se biljke prihrane NPK đubrivima (200 kg/ha) i vrši se navodnjavanje, što osigurava dobar prinos krajem novembra.

    Berba
    Beru se plodovi koji pokazuju karakteristične znakove zrelosti uzgajane sorte: oblik, veličinu, boju i sjaj. Tržište najviše traži plodove srednje krupnoće od 250-350 g. Berba se obavlja makazama da se ne otkinu ili oštete grane. Prispevanje ranih useva u grejanim i povremeno grejanim zaštićenim prostorima počinje već u mjesecu junu, a berba traje sve do novembra. Prinosi su različiti i kreću se od 30-60 t/ha.

     
     
  10. Font Size
    #19
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Paštrnak



    Paštrnak je stara kulturna biljka, dobijena je od samoniklog paštrnjaka. Gaji se za preradu i to pretežno za sušenje. Dvogodišnja je biljka. U prvoj godini sazreva zadebljali koren sličan peršunu, ali krupniji. Krem bele boje je, glava ima do 10 cm prečnika, a može dostići težinu i do 500 g. Na skraćenoj stabljici nalazi se rozeta jednostavno perastog dlakavog lišća, koja je bujnija i krupnija od peršuna. U drugoj godini razvije bujnu i razgranatu cvetnu stabljiku sa štitastim cvastima. Brzo gubi klijavost, pa je najbolje koristiti jednogodišnje seme.

    Agroekološki uslovi
    Temperatura
    Za vegetativni rast optimalne su temperature od 16 - 18 °C, ali raste i pri 4 °C. Visoke temperature usporavaju rast, ali je na njih je otporan. U kontinentalnoj klimi može prezimiti na otvorenom. Za prelaz u generativnu fazu treba duže razdoblje nižih temperatura. (1 - 10 °C).

    Voda
    Ima dubok koren i može se koristiti vlagom iz dubljih slojeva zemljišta, pa se na aluvijalnim zemljištima uz reke može uzgajati i bez navodnjavanja. Ravnomerno snabdevanje vodom osigurava dobar prinos i dobru kvalitet.

    Zemljište
    Najbolje uspeva na srednje teškim zemljištima, ilovastim ili ilovasto-peskovitim, neutralne reakcije (pH 6,5 - 7,0). Na većim površinama za preradu gaji se, u kontinentalnom području, u dolinama reka.

    Agrotehničke mere
    Plodored
    Ne sme se sejati na istu površinu najmanje 4 godine. Zbog duge vegetacije gaji se kao glavni usev, najbolje nakon strnih žita što omogućuje dobru pripremu za ranu setvu paštrnaka. Vadi se kasno u jesen, pa nije dobra pretkultura za prolećne useve.

    Obrada zemljišta
    Jesenje oranje je potrebno obaviti na 25-30 cm dubine. Pre setve zemljište se đubri kompleksnim NPK-đubrivima u odnosu 10:20:30. Po potrebi se dodaje kreč, budući da su biljke uzgajane na kiselom zemljištu sklone raku. Paštrnak dobro raste uz grašak i salatu, uz uslov da nije u senci.

    Đubrenje
    Zbog velikog kapaciteta rodnosti i velike lisne mase paštrnaku treba osigurati dovoljno hraniva. Uz đubrenje s 220 kg azota, 150 kg fosfora i 300 kg/ha kalijuma kao i uz sklop 250 000 biljaka/ha postignu se prinosi od 45 t/ha.

    Sorte
    Najveći izbor kultivara paštrnaka ima Engleska i skandinavske zemlje. Dužina korena mu je 20 - 30 cm, a prečnik u glavi do 10 cm. Prednost im je što se lakše vade.

    Setva / sadnja
    Zbog duge vegetacije prednost ima rana setva u martu i do sredine aprila. Seje se u redove uz razmak 40 - 50 cm, a razmak u redu treba biti oko 10 cm, uz planirani sklop od 200 000 - 250 000 biljaka/ha. Treba koristiti seme proizvedeno prethodne godine što bolje klijavosti, da se izbrgne nejednako nicanje i nepravilan raspored biljaka u redu. Potrebno je 2 - 4 kg semena/ha. Paštrnak sporo niče.

    Nega zasada
    Tokom vegetacije međuredno se kultivira, dok se ne zatvore redovi. U sušnom periodu 2 - 3 navodnjavanja mogu osigurati dobar prinos.

    Berba i skladištenje
    Puna tehnološka zrelost paštrnaka nastupa tek u kasnu jesen. Može se vaditi i ranije, kada je zadebljali koren veličine peršuna i koristiti se za proizvodnju i prodaju u svežem stanju. Na većim površinama vadi se kombajnima za mrkvu ili šećernu repu. Prinosi mogu biti do 50 t/ha. Ako se ne stigne izvaditi na vreme, može ostati u zemljištu i vaditi se tokom zime ili u rano proleće, pre nego što protera novo lišće.

    Zdrav, suv i neoštećen koren paštrnaka može se skladištiti za kasniju preradu u trapovima ili podrumima. Optimalna temperatura skladištenja je 0 °C uz relativnu vlažnost vazduha oko 95 %.

     
     
  11. Font Size
    #20
    Super Moderator maja11 avatar Serbia

    Datum registracije
    20.11.2019
    Pol
    Zensko
    Poruke
    5.192
    Hvala Thanks Given 
    50
    Hvala Thanks Received 
    846
    Thanked in
    614 Posts

    Podrazumevano Odg: Povrće - Biljne vrste

    Paprika




    Paprika je cenjena zbog visokog sadržaja vitamina (posebno C), zatim šećera, belančevina, mineralnih soli i dr. Koristi se tokom cele godine, u svežem stanju, i u prerađenom stanju (konzervirana i smrznuta).

    Jednogodišnja je biljka iz porodice Solanaceae. Koren je vretenast, razgranat, ali ne ide duboko u zemljište i prilično je slabe usisne moći. Dužina korena zavisi od sorte, ali uglavnom dug je od 50-70 cm. Nadzemni deo je drvenast u donjem delu, visine od 50-200 cm. Cvet paprike može biti pojedinačan ili u grupi, uglavnom je bele boje.

    Agroekološki uslovi za gajenje paprike
    Temperatura
    Paprika traži više toplote nego paradajz. Na temperaturi ispod 15 ºC prestaje s razvojem, kao i iznad 36 ºC. Seme počinje nicati na temperaturama iznad 13 ºC, a optimalna je temperatura za rast i razvoj 22-25 ºC. Temperature od –0,3 do –2,5 ºC dovode do uginuća biljke.

    Voda
    Veliki je potrošač vode, što se osigurava padavinama i navodnjavanjem po turnusu 30-40 mm ili 30-40 l/m2. Zbog slabe usisne moći korena, traži češće navodnjavanje. Najbolje rezultate daje na dubokim, restresitim i bogatim humusnim zemljištima, a pH zemljišta treba biti 6,0-6,8.

    Agrotehničke mere u gajenju
    Plodored
    Najbolji su predusevi kulture iz porodice mahunarki (grašak, pasulj i dr.). Posle paradajza i krompira ne bi trebalo uzgajati papriku, zbog mogućnosti prenošenja bolesti. Posle paprike mogu se uzgajati korenaste kulture i kupusnjače. Monokultura (ponavljanje sadnje paprike) znatno smanjuje prinose.

    Obrada zemljišta
    Priprema zemljišta za papriku počinje u jesen, dubokim oranjem na 30-35 cm. Mesec dana pre rasađivanja zemljište za gajenje se kultivira (usitnjava i poravnava, a neposredno pre rasađivanja površina se uređuje već prema odabiru tehnologije (primena folije, agrila, sistem navodnjavanja i dr.)

    Đubrenje
    Kako paprika iznosi iz zemljišta velike količine azota, fosfora i kalijuma, potrebna je i pojačano đubrenje zemljišta pre sadnje. Osnovna đubrenje zemljišta obavlja se u jesenje-zimskoj brazdi, gde se pre oranja razbacuje stajsko đubrivo u količini 40-50 t/ha i NPK 6:18:36 u količini 200-300 kg/ha, ili NPK 7:14:26. U pripremi zemljišta za sadnju paprike, kao dopunska đubrenje dodaje se NPK 15:15:15 ili NPK 20:10:10 u količini 150-200 kg/ha.

    Za dobijanje visokih prinosa potrebna je intenzivna prihrana kristalon đubrivom, a smatra se da je normalna količina hraniva potrebna za 40-50 t/ha ploda sledeća:

    250-300 kg/ha N (100 kg pre presađivanja)
    100- 150 kg/ha P2O5
    200-300 kg/ha K2O
    110-160 kg/ha CaO (posebno je značajan da bi se izbegla pojava tamnih pjega na plodu, što mmože znatno smanjiti prinos)
    Najbolje je analizom zemljišta ustanoviti zalihe hraniva kao i na osnovu tih podataka odrediti potrebu za đubrenjem.

    Moguća je i folijarna prihrana, ali to poskupljuje proizvodnju i treba biti oprezan da se ne spali list i cvet biljke prilikom primene.

    Setva i sadnja
    Za ranu proizvodnju rasad se proizvodi u toplim lejama i plastenicima, za srednje ranu u polutoplim lejama kao i za kasnu proizvodnju na otvorenim gredicama. U kontinentalnim krajevima setva rasada je za srednje ranu proizvodnju krajem februara, a sadnja se obavlja tokom aprila. Kod rane proizvodnje rasad se seje s nešto više semena, 8-10 g/m2, a za kasniju proizvodnju setva je ređa, sa 6-8 g/m2 semena.

    Seme se seje u gotove hranjive supstrate i nije potrebno prihranjivanje rasada. Kaljenje rasada obavezno se izvodi 10-15 dana pred sadnju, poznatom metodom (smanjeno zalivanje i pojačano provetravanje i otkrivanje rasada). Sadi se rasad star 50-65 dana.

    U kontinentalnim područjima paprika se gaji iz rasada. Po m2 potrebno je od 7-8 biljaka. Rasađivanje na otvorenom počinje onda kada je zemljište dovoljno toplo i kad prestane opasnost od kasnih mrazeva. U polju se rasađuju u redove, razmak između redova je 70 cm, a biljke od biljke 30 cm.

    Nega zasada
    Nega zasada direktno zavisi od načina gajenja, što znači ako je gajenje na foliji nema kultiviranja zasada. Ako je gajenje bez folije, tada je potrebno 2-3 puta plitko kultivirati zasad i to posle navodnjavanja. Prihranjuje se u gajenju na otvorenom 2-3 puta, prvi put 10 dana posle presađivanja, drugi put pre stvaranja prvih plodova i treći put mesec dana posle drugog prihranjivanja.

    Pikiranje rasada započinje 20-25 dana nakon setve, kad se na biljkama razviju dva stalna listića (ovo vreme zavisi od temperature i osvetljenja).

    Nakon pikiranja, mlade se biljke zasene (stavlja se zelena mreža, krečena plastika ili staklo), da bi se sprečilo neželjenoisparavanje vode iz biljaka (ovo se sme primeniti samo u onim danima kada je izrazito sunce jako jer u suprotnom biljke se mogu izdužiti-etiolirati).

    Berba
    U prvo vreme plodovi se beru svakih 5-6 dana, a u vreme glavne berbe svaka 2-3 dana. Obranu papriku treba u što kraćem vremenu sortirati i pripremiti za tržište. Pakujenje se vrši u duboke otvorene letvarice, u kartonske kutije ili u mrežaste plastične vrećice.

    S obzirom na to da je paprika lako kvarljiva roba, ne podnosi duže uskladištenje u običnim skladištima. Pri čuvanju u hladnjačama, u ambalaži koja je štiti i omogućuje provetravanje, na temperaturi između 2-4 ºC, može se uskladištiti 4-6 nedelja.

     
     
Strana 2 od 4 PrvaPrva 1234 PoslednjaPoslednja

Informacije teme

Korisnici koji pretražuju ovu temu

Trenutno je 1 korisnik(a) koji pretražuje(u) ovu temu. (Članova: 0 - Gostiju: 1)

Bookmarks

Ovlašćenja postavljanja

  • Vi ne možete postavljati nove teme
  • Vi ne možete postavljati odgovore
  • Vi ne možete postavljati priloge
  • Vi ne možete menjati vaše poruke
  •  

Prijatelji Sajta