Pripreme za negu životinja u periodu posle jagnjenja počinju mnogo pre, jer se dobri uslovi moraju obezbediti ranije, a posebnu pažnju proizvođači treba da obrate na način držanja jaganjaca, kvalitet objekta kao i ishranu i zdravlje samih životinja.



Od dobre organizacije i pripreme značajno zavisi uspeh jagnjenja, a to podrazumeva pre svega dobru pripremu ovčarnika. Prostor u kome su smeštene ovce za jagnjenje treba da bude očišćen, sa suvom i čistom prostirkom, a ukoliko je moguće i unutrašnje zidove okrečiti.

Ovce moraju imati dovoljno prostora
Gordana Vujaklija, savetodavac za stočarstvo iz lozničkog "Poljosaveta", kaže da je potrebno obezbediti i dovoljno individualnih boksova za smeštaj tek ojagnjenih ovaca, podšišati ovce oko repa i zadnjih otvora kako bi se lakše održavala higijena vimena.

"Objekti za gajenje ovaca sa jaganjcima moraju biti prostrani. Ovcama sa jednim jagnjetom treba obezbediti 1,5, a sa dva jagnjeta i do 1,75 metra kvadratna. Prostorija mora biti svetla, suva i čista sa dosta svežeg vazduha," naglašava Vujaklija.

Objašnjava da se ovce relativno lako i brzo jagnje, a sam porođaj traje u proseku oko 40 minuta, ali da može trajti i znatno duže, naročito kod tovnih rasa, prvorotki ili ovaca koje nose više jagnjadi i u tim slučajevima često je potrebno pružiti pomoć.

Kolostrum - prvog mleko od velike je važnosti
Nakon jagnjenja, dodaje ona, jagnjadima se podveže i dezinfikuje pupak i nastoji da se što pre zadoje, odnosno posisaju prvo mleko - kolostrum. Posle dve nedelje jagnjad sisaju i do dvadeset puta za 24 sata i u to vreme majčino mleko im je jedina hrana.

Prema njenim rečima krupnija i deblja jagnjad imaju veće rezerve energije, te su u prvim danima života i dosta sposobnija za održavanje telesne temperature, ali treba imati na umu da energetske rezerve tek ojagnjenih jagnjadi ne traju dugo i da treba da sisaju ali ih treba i prihranjivati.

Prihranjivanje jagnjadi početi dve nedelje nakon jagnjenja
Vujaklija napominje da se posle rođenja jagnjad drže u odvojenim boksovima sa majkama najmanje 2-3 dana, a da se posle tog perida grupišu prema datumima jagnjenja i starosti jagnjadi. Nakon 15 dana odvajaju se u grupe prema uzrastu i puštaju na podoj četiri puta dnevno.

"Prihranjivanje jagnjadi počinje posle druge nedelje po jagnjenju i to kvalitetnim senom i koncentratom. Najbolje je davati lucerkino seno, a od koncentrata najbolja je prekrupa ovsa i smeše žitarica sa dodatkom uljanih sačmi," precizirala je Vujaklija.

Koncentrat davati po volji, a u početku jagnjad konzumiraju male količine od 10 do 20 grama, a kasnije se količina hrane povećava, tako da do kraja drugog meseca dostiže i do 300 grama po grlu.

Vujklija naglašava da nakon tog perioda količinu koncentrata ne treba povećavati, već potrebe jagnjeta podmirivati većim količinama sena i ispaše. Mesec i po dana po rođenju, jagnjad odlaze s majkama na ispašu ukoliko je vreme toplo i suvo.

Kretanje jagnjadi, važno za njihovo zdravlje
"Zelena trava i kretanje na svežem vazduhu veoma povoljno utiču na rast i razvoj jagnjadi. Treba iskoristiti prva dva meseca porasta, jer tada jagnje najbolje koristi hranu," kaže Vujaklija.

Zalučivanje jagnjadi se vrši oko tri meseca kod ovaca koje se muzu, a sa četiri kod onih rasa ili stada koje se po prestanku muže zasušuju. Ranije zalučivanje jagnjadi namenjenih za priplod, prema Vujaklijinim rečima nije preporučljivo, jer takva jagnjad ostanu sitnija i ne mogu se koristi za priplod. Zalučivanje se vrši postepeno smanjivanjem broja podoja.