Ljiljan

[Samo registrovani korisnici mogu videti linkove. ]

Lilium - Ljiljan potiče iz Evrope, Azije i Severne Amerike. Najviše se proizvodi radi rezanog cveta koji je danas u širokoj upotrebi u cvećarstvu. Glavna podela ovih biljka je na Orijentalne i Azijske, mada postoji još podvrsta. Ljiljan je lukovičasta biljka, tj. raste iz lukovice. U zavisnosti od vrste, lukovica se sadi na dubinu od 5 do 20cm. Zahteva propusno zemljište, jer u suprotnom dolazi do truljenja lukovice. Zemlja treba biti plodna i kao što je pomenuto propusna. Ljiljanu odgovaraju kako sunčani, tako i polusenoviti položaji. Veoma se lako uzgaja i vremenom se lukovica „bokori“ stvarajući mini žbun. Mogu narasti do visine od 1m. Cvetaju tokom leta kada su temperature visoke. Nakon cvetanja, preporučuje se odsecanje vrha stabljike kako bi se sprečilo stvaranje semena i iscrpljivanje biljke, jer postoje mnogo brži načini za dobijanje novih lukovica. Ostatak stabljike sa lišćem se ostavlja kako bi hranio i pripremio lukovicu za sledeću godinu.

Lukovica se nakon cvetanja ne vadi iz zemlje, osim ako to nije neophodno. Nakon cvetanja i sušenja ostatka stabljike, lukovicu treba pažljivo otkopati kako se ne bi oštetila. Oko matične lukovice koja je cvetala, izrasle su nove, mlade lukovice koje će narednih godina cvetati. Njih jednostavno odvojimo od glavne lukovice i posadimo zasebno na dubinu na kojoj su ranije bile. Vađenje lukovice se praktikuje kod onih koje su posađene u saksiju. Ukoliko su lukovice u vrtu, a pritom želite mini grm, nema potreba za vađenjem i odvajanjem lukovica. Drugi način je odvajanje ljuspica lukovice koje odvojimo i posadimo. Treći način je vazdušnim lukovicama. Pojedine vrste ljiljana stvaraju lukovice na nadzemnom stablu koje odvajamo i sadimo zasebno. Četvrti način je semenom koji je ujedno najsporiji i najnepouzdaniji način. Od semena pa do lukovice koja cveta treba dosta vremena, pritom je velika verovatnoća da nećemo dobiti istu biljku, biljku od koje potiče seme. Još jedan od načina je okretanje lukovice naopačke, tako da koren bude okrenut ka gore, a deo gde izbija stablo ka dole. Tako dobijamo „piliće“, odnosno mlade lukovice koje odvajamo i sadimo zasebno. Ovim postupkom uništavamo glavnu, a dobijamo dosta manjih lukovica.

berzabiljaka.