Pinus nigra - Crni bor

[Samo registrovani korisnici mogu videti linkove. ]


Pinus nigra - Crni bor je najčešća vrsta iz ovog roda. Prirodni areal, možemo reći i poreklo, se kreće od Španije, Alpa, duž cele Jadranske obale do Male Azije. Glavna odlika borova jeste njihova izdržljivost na najekstremnije uslove sredine u kojoj žive (sneg, kiša, suša, vetar, led, hladnoća, zemljište, nadmorska visina…), kao i dugovečnost. Crni bor može doživeti čak 500 godina.

Od svih borova, crni bor je najotporniji na gradske uslove i zagađenja, pa je stoga idealan za sadnju po gradovima. Takođe, ne bira tipove i sastav zemljišta, raste bukvalno na svim tipovima pa čak peskovitim, glinovitim, plitkim i neplodnim zemljištima. Pozicija sadnje takođe nije ključna za rast ove vrste, mada mu više odgovaraju pozicije sa dosta sunca. Raste na gotovo svim nadmorskim visinama (dovoljno je uzeti u obzir da raste kako na Alpima, tako i na obali Jadrana). Po brzini rasta spada u srednjorastuće. P. nigra dostiže visinu do 50m, češći su primerci visine do 25-30m. Krošnja je kupasta do kišobranasta, dobro razvijena i gusta. Četine su (uvek po dve u paru) tamno-zelene, blago povijene, dužine 10-15cm. Kora je svakako tamne boje odakle i potiče naziv. Kod mladih biljaka sivkaste, a kasnije smeđe boje. Kod starijih primeraka biva ispucala dužinom stabla, kada je i najdekorativnija. Cvetovi su jednopolni (muški i ženski cvetovi su odvojeni, rastu zasebno). Cveta u maju, dok šišarka sazreva tokom novembra/decembra i na drvetu ostaje tokom cele zime. Razmnožava se semenom, koje lako klija, nije potrebna stratifikacija. Šišarke treba obrati već tokom oktobra, dok su još zatvorene kako se seme ne bi rasulo. Kada se šišarka otvori, seme se može videti golim okom između pukotina u šišarki (ima „krilca“). Na proleće, seme se klasično poseje (0,5 do 1cm dubine), većina semena klija u roku od mesec dana.

Ukoliko ste početnik i neznalac oko borova, ovo Vam može pomoći da razlikujete crni (Pinus nigra) i beli (Pinus sylvestris) bor. Već na prvi pogled, razlika je očigledna. Kao prvo pravilo se može uzeti „vitkost stabla“. Kod crnog bora, stablo je izrazito pravo, grane su ravnomerno raspoređene, dok je beli bor uglavnom sa izvijenim stablom, grane neravnomerno raspoređene. Drugo jeste boja kore. Kod crnog bora kora jer sivo-smeđa, ispucala, dok je kod belog bora od osnove stabla ka vrhu sve svetlija braon-narandžasto-zlatne boje. Kada malo bolje pogledate, razlika između boje i veličine četina je ogorma. Kod crnog bora iglice su tamno-zelene, duge i čvrste, a kod belog bora one su svetle boje, znatno kraće.

berzabiljaka.

Slične teme: