Josip Runjanin

Josip (Josif) Runjanin (Vinkovci, 8. prosinca 1821. – Novi Sad, 2. veljače 1878.), časnik Austro-Ugarske vojske i skladatelj Hrvatske himne. Školu je pohađao u Vinkovcima i Srijemskim Karlovcima, a nakon toga odlučio se za vojničko zvanje. U siječnju 1848. postao je poručnikom druge, a u svibnju poručnikom prve klase, te u rujnu iste godine natporučnikom. U rujnu 1849. unaprijeđen je u čin kapetana druge klase, a kapetan prve klase postao je u travnju 1857. Deset godina kasnije dobiva čin majora, a 1871. unaprijeđen je u čin potpukovnika i umirovljen. Poznato je da je između 1848. i 1866. sudjelovao u četiri ratna pogoda u Italiji, te da se u svojoj 43-oj godini oženio kćerkom umirovljenog kapetana Tome Perakovića. Kao predstavnik Prve banske pukovnije ušao je 1865. u Hrvatski sabor. Nakon umirovljenja povukao se iz javnoga života. Runjanin je glazbenu izobrazbu stekao kod vojnoga kapelnika u Glini, a svirao je i glasovir. Kao carski kadet služio je u Glini gdje je često zalazio u društvo ilirskih rodoljuba koji su održavali književne skupove i čitali radove ilirskih pisaca. Ondje je Runjanin prvi put čuo Mihanovićevu pjesmu “Horvatska domovina”. Nije sasvim sigurno je li Runjanin skladao njenu melodiju, ali takvo mišljenje se uvriježilo u drugoj polovici 19. stoljeća. Točna godina nastanka nije poznata, ali se obično uzima 1848. U knjizi Znameniti i zaslužni Hrvati koja je izdana 1925. godine u Zagrebu na str. 232. stoji: “…God 1840. bivši kadetom u Glini ishitrio je poznatu himnu “Lijepa naša domovina” prema melodiji Donizettieve arije “O sole piu ratto” iz 3. čina opere “Lucia di Lammermoor”…” Godine 1861. ukajdio je učitelj pjevanja i organist prvostolne crkve u Zagrebu Vatroslav Lichtenegger napjev pjesme. Čim ju je Lichtenegger ukajdio i obradio za muški zbor a glazbeno društvo duhovne mladeži u Zagrebu izdalo u svojim “Sbirkama”, pjesma je postala popularnom. Pjesma je pod nazivom Hrvatska himna prvi puta pjevana prigodom otvorenja Hrvatsko-slavonske izložbe u Zagrebu 1891., kada nijedan od autora više nije bio živ.

jovicaletic.com

Slične teme: