Seoski turizam Erdevik

Erdevik je najveće seosko naselje u opštini Šid i jedno je od najlepših sela Srema, sa oko 3500 stanovnika. Erdevik se nalazi na nadmorskoj visini od 140 metara, na blago zatalasanim južnim padinama zapadnog dela Fruške Gore, u trouglu između Iloka u Hrvatskoj (17 km), Sremske Mitrovice (26 km) i Šida (16 km). Erdevik je uspavano selo zapadne Fruške gore, odlika, sadržaja i prizora koji se mogu videti na starim slikama, nekada na daleko poznato po svojim ukusnim vinima jedinstvenih odlika, a danas veoma privlačno posetiocima čuvene gastronomske manifestacije Sremske Kulenijade. Tradicionalno, svakog maja se, uz bogat kulturno-umetnički program, na Sremskoj kulenijadi ocenjuje šest svojstava kulena – jednog od brandova Erdevika : spoljni izgled kulena, izgled preseka, konzistenciju i čvrstoću odreska, miris, ukus, boju i održivost boje, i na osnovu tih karakteristika u svakoj grupi proglašava najbolji kulen. Oko 100 tezgi je tokom Sremske kulenijade postavljeno celom dužinom erdevičkog parka i ponosni izlagači mame posetioce specijalitetima koji se mogu probati: kulen, šunka, kobasice, raznovrsna vina, sirevi, med, kolači i druge prateće đakonije.

U Erdeviku uživaju i ljubitelji plodonosnih bašti i voćnjaka, koji daju ukusno povrće, sočno voće, prirodni med i kraljevski nektar – blagotvorni matični mleč. Erdevik je fruškogorsko selo okruženo prekrasnim jezerima Moharač, Bruje i Sot, čiji centar krasi stoletni park drvoreda platana, lipe, čempresa i kestena iz 1905. godine, pod zaštitom države. Osim raskošne prirodne lepote Erdevika, posetioci tvrde da najveću prednost ovog mesta čini njegova multikulturalnost i raznovrsnost običaja i tradicija lokalnog stanovništva, koje se uglavnom bave poljoprivredom. Predstavnici Srba, Slovaka, Hrvata, Mađara, Rusina, Nemaca, Jevreja, Crnogoraca, Makedonaca, Slovenaca, Roma, Jugoslovena i drugih naroda i narodnosti su prisutni u Erdeviku i značajno doprinose ličnom i opštem bogatstvu. Šarenilo nošnji, kuhunja, rukotvorina u Erdeviku veoma uspešno cene i neguju žene okupljene u udruženja, čuvena širom Srbije po svojoj umešnosti i jedinstvenim proizvodima – ručnim radovima, medu, užljevači, štrudli, taškama sa makom, piti sa jabukama, palačinkama zalivenim slatkim sirom, španskoj pita, gombocama…..

Erdevik uživa veličanstveno prirodno i kulturno nasleđe koje čine drevni Sirmijum, Gomolava kod Hrtkovaca, Gradina na Bosutu, Muzej Srema, Galerija slika i Spomen kuća Save Šumanovića, Galerijsko-muzejska zbirka „Ilijanum”, Memorijalni kompleks „Sremski front”, Morović, Lipovača…. Posebnu vrednost Fruške Gore predstavlja 17 pravoslavnih manastira, poznatih po specifičnoj arhitekturi, freskama, bogatim riznicama i bibliotekama, od kojih su Erdeviku najbliži Kuveždin, Đipša, Petkovica i Šišatovac.

Jezero Moharac je nastalo pregrađivanjem potoka Moharač i nalazi se na desnoj strani puta na izlazu iz Erdevika u pravcu sela Ljuba. Jezero Moharac je dugačko 1 km, široko oko 300 metara i prosečne dubine oko 3,5 metara. Jezero Moharac ima uređene prostore za izletnike u prelepom prirodnom okruženju i predstavlja idealno mesto za odmor. Jezero Bruje je drugo veštačko jezero u blizini Erdevika, dostupno asfaltnim putem. Termalno kupatilo jezera Bruje, dubine oko 1 metar, koje ispunjava voda iz okolnih izvora, je pre više od 1700 godina služilo rimskim legijama za odmor, lečenje i razonodu. Šume lipe, hrasta, bukve, bagrema, bora, smreke i lekovitog bilja na površini od 1500 hektara zaštićenog podrucja Nacionalnog parka Fruška gora, sigurno predstavljaju izazov ljubiteljima prirode i pobornicima zdravog života. Zahvaljujuci tome razvijeno je i pčelarstvo sa naprednom primenom meda kao leka, najdelotvornijem kada se koristi preventivno, te se posetioci sa posebnim postovanjem i radoscu u Erdeviku snabdevaju proizvodima od meda. Vino je simbol sremskog sela Erdevika i godinama osvaja značajne nagrade na domaćim i međunarodnim vinarskim sajmovima, te su čuvene erdevičke sorte traminac, rizling, sovinjon, burgundac i belo stono vino uvrštene među najznačajnija vina Srednje Evrope. Meštani Erdevika su živeli, opstajali i napredovali radom plodne zemlje i proizvodnjom vina.

Arheološka istraživanja svedoče da je mesto danasnjeg Erdevika stalno naseljeno još od bronzanog doba. Tokom rimskog perioda uprave, u 2. i 3. veku je imperator Probus prepoznao idealne uslove Erdevika i okoline za uzgoj vinove loze i proizvodnju vina, kada su zasađeni prvi vinogradi. Naselje se u istorijskim izvorima prvi put pominje sredinom 14. veka, a na mapi Srema se nalazi 1730. godine, od kada postoje kameni spomenici sa staroslovenskim natpisima. Najezdom Turaka 1526. godine, Erdevik pada pod vlast osvajača Sulejmana Veličanstvenog, koji se i zaustavio u blizini, kod Iloka. Posle poraza pod Bečom, Turci se povlače, a od 1697. godine Ilok, sa velikim delom Srema /pa i Erdevikom/, pada u ruke austrijske vlasti tj. kneza Livija Odeskalskog, sve do Prvog svetskog rata. Od srednjeg veka poznato je ime naselja koje su kasnije Mađari izgovarali kao Erdővég, što znači mesto pored šume, najverovatnije iz razloga što se selo nalazilo na samom rubu Fruške gore. Kasnije su ga Slovaci preinačili u Erdevik. Pravoslavna crkva posvećena prenosu moštiju Svetog Nikole je sagradena 1804. u baroknom stilu. Rezbariju ikonostasa su izradili novosadski drvorezbari Sigismund Egerman i Joanes Lašak, a ikone je oslikao karlovački slikar Georgije Bakalović. Katolička župna crkva svetoga Mihaela je jednobrodna, neogotička građevina sagrađena 1890. godine po projektu Hermana Bolléa. Baptistička crkva u Erdeviku je moderna i nova gradevina koju održavaju Slavekovi – Miško i Samuel.

Erdevik i okolina su tipično panonske, kontinentalne klime, sa mnoštvom potoka, izvora i tri prelepa, ribom izuzetno bogata, veštačka jezera /Sot, Moharač i Bruje/, okužena raskošnom vegetacijom i plodnom oranicom, a delom i lovnim rezervatom Vorovo, idealno odredište za okrepljujuci i opuštajući odmor, upoznavanje kulturnog nasleđa i uživanje u primamljivom spokoju sela i šarmu usnulog sremskog života.