Nova metoda računanja starosti pasa

Znali smo da psi i ljudi kako stare dobijaju neke iste bolesti i određene funkcije im opadaju. Ovaj rad pruža dokaz da se slične molekularne promene događaju i tokom starenja, kažu genetičari. Genetičari su se pozabavili upoređivanjem psećih godina života sa ljudskim pa su zaključili kako jedna pasja godina nije ekvivalentna sedam ljudskih godina, kako se naširoko veruje i računa.

Dob su procenjivali na američkom Univerzitetu Kalifornija u San Diegu i to postupkom koji se zove epigenetski sat, i proučavali su fenomen nazvan metilacija DNK.

Naime, kako sisari stare, njihova DNK skuplja metilne skupine koje se „lepe“ za DNK, a po kojima se otprilike može odrediti nečija dob.

Uporedili su epigenetske satove ljudi i pasa kako bi bolje razumeli gene povezane sa starenjem. Odabrali su pse koji žive u istim sredinama kao i ljudi.

Pratili su stope metilacije kod 104 labradora u dobi između četiri nedelje i 16 godina. Zatim su te podatke upoređivali s objavljenim profilima metilacije za 320 ljudi u dobi od jedne do 103 godine.

Otkrili su kako neki periodi psećeg života slede isti obrazac kao i ljudski, iako se neki drugi periodi ne preklapaju toliko precizno.

Na primer, stopa metilacije pokazala je da štene od sedam nedelja odgovara ljudskoj bebi staroj 9 meseci, kod obe vrste u tom periodu počinju da izbijaju prvi zubi.

Ali, kasnije su razlike veće jer pseći sat otkucava mnogo brže, pa štenci brže ulaze u pubertet i dostižu polnu zrelost u prvoj godini života.

Kako pas stari, njegov epigenetski sat se usporava i počinje se opet usklađivati s ljudskim, u kasnijim godinama života.

Recimo, prosečni 12-godišnji životni vek labradora usklađen je s prosečnim životnim vekom ljudi, a koji je oko 70 godina.

Nakon završetka istraživanja došli su do formule kojom se može izračunati starost pasa ako bi se upoređivala sa ljudskim godinama.

Nova formula temelji se na epigenetskom satu i uključuje pronalaženje prirodnog logaritma psećih godina koji se množi sa 16 i zatim se na rezultat dodaje 31.

Na primer, dvogodišnji pas ekvivalent je 42-godišnjem čoveku, ali nakon te dobi usporava – pas od pet godina je ekvivalent čoveku starom 56,7 godina, a 10-godišnji pas osobi od 67,8 godina.

„Nije lako smisliti istinsko poređenje relativne dobi psa i čoveka s obzirom da oni dosežu zrelost različitim stopama, a i različite pasmine imaju drugačiji životni vek. Manje pasmine žive do 18 godina, a veće šest, sedam“, rekla je genetičarka Tina Veng, voditeljica istraživanja i dodala kako ona i njen tim smatraju kako je njihova metoda preciznija u poređenju sa metodom „1:7“.