Manastir Gradac



Manastir Gradac je smešten u području Stare Raške, na šumovitim padinama Golije, na uzvišenju koje meštani zovu Petrov Krš. Manastir Gradac je podignut u drugoj polovini XIII veka /oko 1275. godine/, na ostacima nekadašnje crkve, kao zadužbina kraljice Jelene Anžujske, najverovatnije iz roda Karla I Anžujskog, kralja Sicilije i Napulja, žene srpskog kralja Uroša I Nemanjica. Manastir Gradac je posvećen Blagoveštenju Presvete Bogorodice. Bogorodičina crkva manastira Gradac je jednobrodna građevina sa kupolom, trodelnim oltarom i pravougaonom pevnicom, čiji centralni brod čine priprata sa dve kapele, naos i oltarski prostor. U arhitekturi hrama manastira Gradca, zavidne ljupkosti i sklada, koji je primer monumentalne raške arhitektonske škole, prisutan je značajan uticaj gotike u mnogim elementima, a posebno na portalima i biforama /prozorima na kojima središnji stubić odvaja dva luka u temenu/. Manastir Gradac je deo projekta Transromanica (romaničko nasleđe na evropskim turističkim turama). Arhitektonske ukrase odlikuje kasna ili pozna romanička umetnost, skoro rana gotika, koja se najviše ogleda na stubovima glavnog portala, većinom na mermernim prozorima i brojnim slepim arkadicama na krovnom vencu.

Kao kraljica, Jelena je mnogo činila za razvoj prosvete i umetnosti. Osnovale je prvu žensku školu u Srbiji, (po svemu sudeći sirotište), organizovala je skupljanje i prepisivanje knjiga, brinula za siromasne, podizala je i obnavljala crkve, kako pravoslavne tako i katoličke, u Primorju. U toj školi, koja se nalazila u njenoj rezidenciji u Brnjacima (na gornjem Ibru) Kraljica Jelena je mlade i sirote devojke podučavala onim veštinama koje su potrebne za brak, a onda ih uz dobar miraz udavala.

U hramu manastira Gradac je mermerni sarkofag u kome je sahranjena Sveta kraljica Jelena. Kraljica Jelena se zamonašila u crkvi Svetog Nikole na Skadarskom jezeru, gde je umrla 8. februara 1314. godine. Njene mošti su monasi sakrili prilikom napada Turaka, te kasnije doneli u svetinju manastira Gradca, ali se danas ne zna mesto gde one počivaju. Jelena Anzujska je proglašena sveticom i njen dan pravoslavna crkva proslavlja 12. novembra. U manastiru Gradac se nalaze deo moštiju Kralja Dragutina, starijeg sina kraljice Jelene ikralja Urosa, prenete iz manastira Dečana.

Zidno slikarstvo manastira Gradca je u veoma malim delovima očuvano, iako je prikaz ktitorke, kraljice Jelene i danas vidljiv. U manastiru Gradac je originalni kameni ikonostas iz vremena gradnje. Tokom turske vlasti, tokom 17. veka je manastir Gradac opusteo, te su radovi na njegovoj obnovi preduzeti sredinom 20. veka. Istraženi i konzervatorski prezentovani manastir Gradac, obnovljen kao monaška zajednica /sestrinstvo/ i duhovno središte nakon 2000. godine, svojom veličanstvenom lepotom je danas u Srbiji jedan od najlepših srpskih srednjovekovnih kulturno-istorijskih spomenika. U Manastiru Gradac je ikonopisačka radionica, a monahinje se, u svom radosnom životu po Jevanđelju, bave rukotvorinama – zlatovezom i tkanjem. Igumanija Efimija kaže da u manastiru Gradac svako slobodno može da izrazi svoj “Bogom dan dar”.

Tokom 2005. godine su u Manastiru Gradac u 2005. godini izvršena zaštitna sondažna i reviziona arhelološka istraživanja. U toku radova u manastiru Gradac je otvoreno osam sondi, ukupne površine 70 m2, dubine do 3 metra, sa spoljne strane manastirske crkve. Pored srednjovekovnog kulturnog sloja i srednjovekovnog groblja koji su istraženi ranije, praistorijski kulturni sloj ukupne dubine 0,8 metara je takođe otkriven. Ovaj preistorijski kulturni sloj sa tri nivoa građevinske linije I pripadajući arheološki materijal nastali su u dubokoj prošlosti, od ranog do razvijenog Bronzanog Doba. Na najstarijih praistorijskim slojevima Gradca, koji obuhvataju dva građevinska sloja iz ranog Bronzanog Doba je pronađena keramika.

Početkom maja se u manastiru Gradac, tvrdavi Maglic i Kraljevu tradicionalno organizuje kulturna manifestacija “Dani kraljice Jelene”, posvećena čuvenoj ktitorki, njenoj prekrasnoj zaduzbini i brojnim poboznim i humanim delima. Svakog maja se proslavlja dogadjaj kada je Kralj Uros I, u cast ljubavi prema francuskoj princezi Jeleni iz roda Anzuja, potonjoj srpskoj kraljici, naredio da se citava dolina reke Ibar zasadi mirisnim jorgovanima, tako da je njena nova postojbina podseca na zavicaj – Provansu u Francuskoj. Vremenom je uspomena na verovatno najlepsu srednjovekovnu ljubav u Srbiji citava dolina Ibra dobila ime Dolilna jorgovana ili dolina kraljeva. Tokom ovog zanimljivog kulturnog dogadjaja se odrzavaju recitali, takmičenja i viteške igre i predstavljaju ocuvani obicaji i stari zanati, sto privlaci brojne ljubitelje umetnosti i kulture. Manastir Gradac je omiljena destinacija u našim turistickim programima, a uskoro na trziste stize jedinstven turisticki proizvod SREDNJOVEKOVNE DOLINE KRALJEVA sa nesvakidasnjim dozivljajima koji posetiocima-turistima omogucavaju putovanje kroz vreme.

.panacomp.net/