Aristotel


Datum rođenja: 384 p.n.e. Mesto rođenja: Stagir Datum smrti: 322 p.n.e. Mesto smrti: Euboea Država: Antička Grčka Zanimanje: Filozof

Aristotel je starogrčki filozof i naučnik. Njegova učenja su zajedno sa učenjima Sokrata i Platona postavila temelje filozofije zapadne civilizacije. Pisao je dela u formama rasprava u kojima je citirao prethodne filozofe, kritikovao ih, postavljao filozofska pitanja i odgovore, te nudio rešenja. Smatra se jednim od najuticajnijih ličnosti u istoriji evropske misli, a ujedno i antike, jer je bio najsvestraniji i najučeniji grčki filozof. Aristotel je rođen 384. godine pre nove ere (p.n.e.), a za godinu njegove smrti uzima se 322. godina p.n.e.

Mladost i obrazovanje

Rodio se u gradu Stagira, Halkidiki, smeštenom na severnoj periferiji antičke Grčke, 55km udaljenom od modernog Soluna. Njegov otac Nikomah, bio je dvorski lekar makedonskog kralja Aminte II, dede Aleksandra Velikog. Veruje se da su i njegovi preci bili na istoj dužnosti kod prethodnih makedonskih kraljeva. Živeo je na udobnom, ali ne toliko raskošnom dvoru gde se najviše značaja pridavalo spoju teorijske mudrosti i praktičnog delovanja. Aristotelov otac je preminuo dok je on bio dete. Prokonus, za koga se veruje da je bio očev rođak, postao je njegov staratelj.

Kada je napunio sedamnaest godina odlazi na dalje školovanje u Atinu koja je smatrana najvažnijim akademskim centrom.

Priključivanje Akademiji i prijateljstvo sa Platonom

Napunivši osamnaest godina, priključuje se Platonovoj Akademiji, gde ostaje do svoje trideset sedme godine. Na Akademiji se detaljno upoznaje sa Sokratovom i Platonovom filozofskom misli, kao i sa presokratovskom filozofijom. Stekao je veliki ugled boraveći na Akademiji čemu je doprineo njegov intenzivni stvaralački rad, pa je kasnije i sam postao učitelj. Nakon Platonove smrti nije nasledio mesto direktora Akademije, jer nije podržavao neka od njegovih filozofskih učenja i napustio je i Akademiju i Atinu. Sa prijateljem Ksenokratom odlazi u malu Aziju, a tada ih je kralj Hermije, vladar gradova Asa i Atarneja pozvao na svoj dvor. Prijateljstvo sa Hermijem datira još sa Akademije. Aristotel i Ksenokrat su uspostavili malu akademsku zajednicu zahvaljujući upravo Hermiju koji im je obezbedio sve što im je bilo potrebno.

Dugogodišnje prijateljstvo sa vladarem grada Atarnije Aristotel je učvrstio tako što je oženio njegovu sestričinu i poćerku Pitiju. Pitija i Aristotel su dobili kćerku kojoj su, po majci, dali ime Pitija. U pobuni 344. godine p.n.e. Hermije je poginuo, a Aristotel je sa porodicom otišao u Mitilenu, na Lezbos.

Učenja i prijateljstvo sa Aleksandrom Velikim

342. godine p.n.e. makedonski kralj Filip II pozvao je Aristotela da bude vaspitač i učitelj njegovom trinaestogodišnjem sinu Aleksandru. Aristotel je uživao veliki ugled i poštovanje i Filipa II i Aleksandra, pa je dobijao i značajnu sumu novca za svoj rad na makedonskom dvoru. Aleksandra nije učio samo etici i politici, već ga je uputio i u tajne filozofije, a brojni dokazi potvrđuju da je mladi vladar od Aristotela naučio mnogo toga. Smatralo se da je za obnovljenu moć Aleksandrove porodice delimično zaslužan i sam Aristotel. Njegov učiteljski rad prestaje kada je Aleksandar imenovan za kralja i 335. godine p.n.e. krenuo u pohod na Aziju.

Aristotelova supruga Pitija preminula je 335. godine p.n.e. Ubrzo nakon toga je stupio u vezu sa Horpilijom koja poticala iz njegovog rodnog kraja. Neka predanja svedoče da je Horpilija bila robinja koju mu je poklonio Aleksandar Veliki. Veruje se da ju je Aristotel oslobodio i oženio. Dobili su sina kojem je dao ime Nikomah po sećanju na oca. Sinu je posvetio delo „Nikomahova etika“.