Skadarsko jezero Nacionalni Park



Panorami Skadarskog jezera, jednoj od svakako najlepših panorama Crne Gore, možete se diviti posmatrajući jedinstvene pejsaže sa Pavlove Strane i Odrinske Gore, iznad Rijeke Crnojevića i Skadarskog Jezera. Skadarsko Jezero je najveće slatkovodno jezero na Balkanu. Nazvano je po obližnjem gradu Skadru u severnoj Albaniji, čije ime potiče od grčkog naziva “Skutari”. Dve trećine ukupne površine Skadarskog jezera se nalazi u Crnoj Gori /219 km2/, a ostatak je u Albaniji. Od jadranske obale se za samo 20 minuta vožnje novim tunelom Sozina stiže do Skadarskog jezera u Crnoj Gori. Tokom devedesetih godina 20. veka, kada su UN uvele Jugoslaviji sankcije, šverceri su Skadarskim jezerom prenosili cigarete i benzin iz susedne Albanije.

Crnogorski deo Skadarskog jezera je okružen područjem koje je 1983. godine proglašeno Nacionalnim Parkom. Nacionalni Park Skadarsko Jezero zauzima površinu od 40.000 ha, od koje je 391 km2 samo jezero. 1996. godine je Skadarsko jezero obuhvaćeno u močvarna područja pod zaštitom Konvencije Ramsar od međunarodnog značaja. Skadarsko jezero se prvenstveno puni rekom Moračom, a u njega se ulivaju Rijeka Crnojevića, Orahovštica i reka Kiri u Albaniji, dok iz njega prema Jadranskom moru otiče reka Bojana, koja zapravo na polovini donjeg toka čini međunarodnu granicu sa Albanijom. Skadarsko Jezero u crnogorskom delu se nalazi u Zetsko-skadarskoj kotlini, okruženo kraškim terenom jugoistočnih Prokletija Albanije i crnogorskim planinama Lovćenom, Sutormanom, Rumijom i Tarabošom, na udaljenosti oko 7 km od Jadranskog mora. Planinski masiv Rumije, čiji se najviši vrh visine 1594 metara uzdiže iznad Bara, ima dinarski pravac pružanja i čini prirodnu granicu između Jadranskog mora i Skadarskog jezera. Planina Rumija se spušta strmo prema jadranskoj obali, a nešto postepenije prema južnom delu Skadarskog jezera. Najviše delove masiva predstavlja planina Rumija, širine planinskog venca 10 do 15 km. Rumija se vidi izdaleka – sa planina oko Tirane, vrha Velecikut, i naravno preko Skadarskog jezera. Planina Rumija ima veliki religiozni značaj, jer se od sela Velji Mikulići do njenog vrha tradicionalno nosi krst Svetog Jovana Vladimira na dan Silaska Svetog duha na apostole. Ustaljen je običaj da u povorci koja ide ka vrhu Rumije, osim pravoslavnih hrišćana iz Bara i okoline, učestvuju katolici i muslimani.

Skadarsko jezero je kripto depresija, koju vodom uglavnom snabdeva reka Morača, a iz njega ističe voda prema Jadranu dugim tokom reke Bojane, koja na svojoj donjoj polovini toka čini međunarodnu granicu između Crne Gore i Albanije. U zavisnosti od visine vode, površina Skadarskog jezera varira od 530 do 370 km2. Skadarsko jezero je dugo 44 km, a široko 14 km. Prosečna dubina Skadarskog jezera je 6 metara, a na pojedinim delovima je dno ispod nivoa mora i dostiže dubinu do 60 metara. Obala Skadarskog jezera je izuzetno živopisna i obiluje poluostrvima, ostrvima i zalivima močvarskog tipa. Ravničarska dolina severnog dela Skadarskog jezera je često poplavljena. Skadarsko jezero je jedno od najvećih jezera Evrope, posebno kada je nivo vode visok. Skadarsko jezero sadrži 40 različitih vrsta ribe. Plovna vodena površina obuhvata 91% površine Skadarskog jezera, dok plitki deo vode pod vegetacijom čini 9 % njegove ukupne površine.

Skadarsko jezero ukrašavaju brojne gorice i arhopelazi, tj mala ostrva prekrivena divljim narom i bršljanom. Skadarsko jezero takođe skriva 15 srednjovekovnih pravoslavnih manastira, koji su izvanredna duhovna jezgra kroz istoriju i svedoci burne istorije Zete. Dinastija Balšić je iz Skadra vladala Zetom od 1360. do 1421. godine, a kasnije iz Ulcinja u Donjoj Zeti. Zapravo Zeta je izgubila svoju nezavisnost 1499. godine, te je jedini slobodan deo države koji se do tada zvao Crna Gora, smanjen na planinsko područje između reke Cetine i Bokokotorskog zaliva. Politički položaj Đurđa II Stratimirovića i njegovog sina i naslednika Balše III je označio napor u očuvanju integriteta i vlasti od Mletaka, Turaka i Mađara, koji su se svi takođe borili za prevlast nad ovim primorskim područjima, čiji je strateški centar bilo Skadarsko jezero. Žabljak Crnojevića je srednjovekovni grad, utvrđenje blizu ušća Morače u jezero. Istorijski izvori kažu da je osnovan u vreme Vojislavljevića. Jedno vreme bio je prestonica države.

Manastiri Skadarskog jezera su istorijski veoma zanimljive i često teško pristupačne pravoslavne svetinje, zahvaljujući svom položaju na udaljenim i usamljenim ostrvima. U Letopisu Popa Dukljanina – Barskom rodoslovu je zabeležno da su iz Skadra vladali prenemanjićki kraljevi Mihajlo, njegov sin Konstantin Bodin i Sveti Jovan Vladimir, sahranjeni u crkvi Svetog Sergija i Vakha. Ove tvrdnje su dokazane arheološkim istraživanjima. Crkva Uspenja Bogorodice, podignuta 980. godine je bila mesto gde su sahranjeni knez Jovan Vladimir i njegoa supruga Kosara – Prečista Krajinska. Najstarija manastirska celina na Skadarskom jezeru i prototip trobrodnih crkava koje su gradili Balšići je crkva Manastira Uspenja Bogorodičinog na Starčevoj Gorici, jednom od tri najvećih ostrva Skadarskog jezera. Osim nje, drugi manastiri Skadarskog jezera takođe zavređuju posebnu pažnju posetilaca – Kom, Beška sa dve crkve, posvećene Svetom Đorđu i Blagoveštenju Bogorodičinom, zadužbine Jelene Balšić, treće ćerke srpskog kneza Lazara, koja je nepokolebljivo branila interese pravoslavne crkve u Primorju, čitala knjige, organizovala prepisivački i ikonopisački rad, podizala i obnavljaja crkve. Jelena je bila udata za znatno starijeg Đurađa II Stratimirovića Balšića, gospodara Zete i Gornje Albanije. Vrativši se u Zetu, 1435. godine, posle smrti drugog muža Vojvode Sandalja Hranića, Jelena Balšić podiže svoju zagrobnu crkvu u neposrednoj blizini svetinje koju je sagradio njen prvi muž, Đurađ II Stratimirović. Nije se zamonašila, ali je svoje poslednje godine provela u Dračevici pored Bara, na ostrvu, vodeći brigu o pravoslavnim manastirima pod njenom upravom. Na Skadarskom jezeru su takođe pravoslavne svetinje koje zaslužuju upoznavanje i posetu – Kosmača, Bogorodica Prečista Krajina – zadužbina Svetog kneza Jovana Vladimira, koji smatraju najstarijim manastirom u Crnoj Gori, Starčeva Gorica, Moračnik, Vranjina – posvećen Svetom Nikoli, na ušću Morače u Skadarsko jezero, Orahovo – 2 km od Virpazara… Na ostrvima Skadarskog jezera su srednjovekovni monasi pisali i prepisivali knjige, sve dok na Obodu 1494. godine nije osnovana prva štamparija južnih Slovena. Manastir Bogorodica Prečista Krajinska na jugozapadnoj obali Skadarskog jezera spada u najstarije spomenike kulture u Crnoj Gori. Ostaci manastira sa crkvom posveće*nom Uspenju Bogorodice, nalaze se u blizini sela Mali i Veliki Ostros, na obali Skadarskog jezera. Crkva manastira Bogorodice Prečiste Krajinske se prvi put pominje krajem 10. veka, u Ljetopisu Popa Dukljanina. Manastir je osnovao knez Vladimir za koga je vezana legenda o tragičnoj ljubavi sa prelepom Kosarom, ćerkom makedonskog cara Samuila. Manastir Prečista Krajinska je jedno vrijeme bio sedište Zetske mitropolije, da bi krajem 16. veka bio srušen. U njegovoj blizini, u mestu Ostros nalazi se bunar žive vode koji datira iz 1001. godine, a koji i danas snabdeva stanovništvo okolnih sela pitkom vodom. Na području Skadarskog jezera i Zete su vođene velike borbe između Crnogoraca i Turaka, za koje su korišćena brojna utvrđenja, sagrađena od 14. do 19. veka, među kojima su Tophala, Besac, Lesendro, Grmožur, Virska Kuća…