Kada je već reč o zaostavštini ovog zanimljivog čoveka, onda treba reći da je, zahvaljujući kćeri i zetu, sačuvana dragocena i obimna građa koja dozvoljava rekonstrukciju Jovanovićevog života i rada. I ne samo njegovog. Tu su oko 2.500 razglednica upućenih Jovanoviću (najviše do I svetskog rata), zatim fotografije njegovih i drugih orkestara, fotografije prijatelja i poznanika, kao i predmeti koji su mu pripadali, od kojih je svakako najznačajnija njegova tamburica. (Bez ove dokumentacije ni ovaj tekst ne bi imao ovoliko podataka).

Plodni kompozitorski rad Vase Jovanovića bio je u osnovnom toku razvoja srpske muzike njegovog doba, razvoju koji vodi ka izgrađivanju nacioialnog stila. Jovanović živi i stvara u duhu romantičarskog rodoljublja, koje se kod nas dugo zadržava. Bio je jedan od onih, kako na jednom mestu kaže naš vrsini muzikolog Stana Đurić-Klajn, koji su "uz sopstvena izgaranja, kraće ili duže, nešto značili i zračili u našoj muzičkoj prošlosti".

Tamburaš i kompozitor Vasa Jovanović rođen je 1872. u Novom Sadu, a umro i sahranjen u Kovilju 1943. Dakle, reč je o čoveku iz našeg zavičaja. Još kao dečak zavoleo je muziku koju je učio sam, bez škole, a oko desete godine bio je ravan odraslim sviračima - tamburašima. Već u dvadesetoj godini dobija poziv za gostovanje u Hamburgu. Kao odrastao, muziku uči od profesora Dragutina (Karla) Hruzea, jednog od najvećih imena tamburaške muzike u ono vreme. Kasnije će, kada bude imao prilike za to, muziku slušati i na nemačkim konzervatorijumima (Drezden, Lajpcig). Iako je iz našega kraja, njega je proslavio njegov misionarski rad po našim, južnoslovenskim zemljama, ali i širom Evrope - gotovo bez prekida više od dvadeset godina i o sopstvenom trošku. Prema njegovim zapisima, proputovao je i muzički obeležio samo u jednoj turneji: Rumu, Inđiju, Zemun, Beograd, Pančevo, Kovin, Smederevo, Belu Crkvu, Vršac, Čakovo, Temišvar, Kikindu, Veliki Bečkerek, Jarkovac, Boku, Itebej, Turski Bečej, Madjarski Bečej, Sentu, Tursku Kanjižu, Mađarsku Kanjižu, Segedin, Suboticu, Sombor, Osijek, Belišće, Našice, Daruvar, Pakrac, Lipik, Gradišku, Jasenovac, Sisak, Zagreb, Ljubljanu, Goricu itd. U inostranstvu, u ono vreme, imao je koncerte (u pojedinim gradovima i na desetak mesta): u Altenburgu, Anversu, Berlinu, Beču, Bremenu, Breslavu (Vroclav), Briselu, Budimpešti, Bukureštu, Diseldorfu, Erfurtu, Keninsbergu, Lajpcigu, Londonu, Magdeburgu, Nikolajevu, Odesi, Osnabriku, Parizu, Požunu (Bratislava), Frankfurtu, Hamburgu, Hagu, Hanoveru, Štetinu (Šćećin) i dr.

Prema tome, slobodno se može reći da je proneo srpski narodni melos, našu narodnu pesmu i našu tamburicu, naš narodni instrument, širom Evrope. Uzgred, Marko Nešić, naš istaknuti muzički radnik (tamburaš, kompozitor), sa suprugom Milevom, bio je svojevremeno član orkestra Vase Jovanovića.

Vasa Jovanović je bio kapelnik, kompozitor, aranžer i pedagog, melograf. Na repertoaru nije imao samo tradicionalnu muziku našeg i drugih evropskih naroda, već je bio aranžer i izvođač popularnih arija i fragmenata ozbiljne, klasične muzike sopstvenih transkripcija kompozitora kao što su Bize, Smetana, Lehar, Vagner, Rosini, Verdi, Flotov, Linke, Doniceti, Maskanji, Guno, Ofenbah... Radi potpunije ilustracije Jovanovićevog stvaralaštva, samo da navedem nekoliko naslova njegovih dela: marševi "Sloboda", "Milutin", "Stražilovo", pesma "Povratak", "Smesa br. 27", Šest kola za tamburaški orkestar i drugo, ali je još mnogo ostalo u rukopisu i čeka objavljivanje. Ni literatura o Jovanoviću nije mala. O njemu i njegovom muziciranju pisano je u Evropi i kod nas još u njegovo doba, ali i u naše, a izuzetno afirmativno o svim vidovima njegovoga umetničkog rada. Kao instrumentalista, primaš, u mnogim prilikama zaslužio je i dobio visoka priznanja od najstručnijih muzičara, pa je za razne firme do 1913. godine snimio više gramofonskih ploča.

Uprkos svemu, Vasa Jovanović nigde nema "svoju" ulicu, trg, niti muzičku manifestaciju, iako je on to kao prvi tamburaš već odavno zaslužio. Predlažem da se ubuduće jedna tamburaška manifestacija nazove "Bisernica Vase Jovanovića" i da mu se odužimo bar onoliko koliko primašu Janiki Balažu, koga sam takođe cenio i s njime drugovao.

Ukoliko neko želi više da sazna o Jovanoviću, to može pročitati u knjizi "Vasa Jovanović, tamburaš i kompozitor", gde će naći i bogatu literaturu o njemu.

riznicasrpska.